RAZGOVOR: skupnik Franjo Žnidarić, pripadnik 2. mehanizirane bojne Gromovi

Pripadnik 2. mehanizirane bojne Gromovi skupnik Franjo Žnidarić na nedavno održanom prvenstvu Hrvatskeu kajaku na mirnim vodama, koje se održalo na zagrebačkom jezeru Jarun, osvojio je tri zlatna odličja kojima je još pridodao jedno srebrno i dva brončana odličja. Jedini je natjecatelj koji je nastupio u seniorskoj konkurenciji na svim pojedinačnim disciplinama i to 200, 500, 1000 i 5000 metara

Na državnom prvenstvu ukupno je nastupilo više od 200 natjecatelja iz 12 hrvatskih klubova što pokazuje da je natjecanje bilo održano na iznimno visokoj razini. Skupnik Franjo Žnidarić  kajakom na mirnim vodama počeo se baviti daleke 2006. godine u Hrvatskoj Kostajnici u istoimenom kajak-kanu klubu. Prvu medalju osvaja u Sisku kao mlađi kadet i još uvijek nije stao s osvajanjem odličja ni nakon 18 godina. Danas kao senior nastupa za kajak-kanu klub Marsonia iz Slavonskog Broda, ali i dalje se priprema u svojem gradu na rijeci Uni. Nakon pristupanja u OSRH 2021. godine nastupa kraća pauza od redovitog nastupanja na natjecanjima te zbog profesionalnih obveza nastupa ako se pokaže prilika što ga nije spriječilo da svejedno osvaja odličja, pojedinačno i u timskim čamcima s klupskim kolegama iz kajak-kanu kluba Marsonia. Sredinom ove godine, nakon povratka s izobrazbe za prvu dočasničku dužnost, koju je završio kao najbolji polaznik generacije, počeo je s pripremama za natjecanje koje uključuju treniranje dva puta dnevno, a postignuti rezultati najbolji su pokazatelji koliko je želje i truda uloženo. Razgovarali smo sa skupnikom Žnidarićem koji nas je detaljnije upoznao s disciplinom u kojoj se natječe.

Zašto ste odabrali kajak-kanu, što vas je privuklo u ovaj sport?

Trenirao sam istodobno i nogomet i kajak-kanu, međutim, u kajaku je ipak bila jača konkurencija i natjecateljski je duh prevagnuo upravo na tu stranu. U našem je sportu svako natjecanje posebno po nečem i nikad se ne možemo u potpunosti pripremiti na uvjete koji nas čekaju na natjecanju. Time je izazov veći i sport zahtjevniji, a to su neke od odlika koje me privlače i zato je odluka pala na kajak. Nakon toliko godina u sportu mogu sa sigurnošću reći kako sam donio ispravnu odluku.    

Koja vam je najdraža disciplina ili tip utrke i zašto?

Najdraža je utrka ona u kojoj imam najveće izazove. Dugo godina mi je disciplina na 1000 metara bila najdraža jer iziskuje najveće napore i oduvijek se smatra kraljevskom disciplinom. Ove mi je godine teško izabrati koja je bila najzanimljivija, ali utrka na 500 m bila je iznimno dinamična, napadao sam prvo mjesto pa ga branio protiv trećeg protivnika i na kraju se borio sa samim sobom da što bolje završim utrku. Uglavnom, jako je puno situacija bilo u manje od dvije minute koliko utrka traje i baš nakon nje osjećao sam se najzadovoljnije samim sobom.

Iznimno zahtjevna utrka

Opišite nam svoju najzahtjevniju utrku i kako se nosite s izazovima na tom natjecanju?

Najzahtjevnija utrka mi je zasigurno bila ona na Europskom prvenstvu u maratonu 2018. godine. Utrka se vesla 30 kilometara što uključuje i trčanje s čamcem, veslom i ostalom opremom. Smatrao sam da će na maratonu biti nešto lakši start utrke i tu sam vidio svoju priliku, međutim, start maratona bio je jednak kao da startamo sprint disciplinu i dok sam pohvatao konce već je dosta čamaca bilo ispred mene. Nakon tog prvog šamara shvatio sam da ništa u vezi te utrke neće biti lagano i zadao sam si cilj da stižem jednog po jednog ispred sebe pa gdje završim tako će biti. Bila je to ispravna odluka jer sam na kraju uspješno završio maraton u prvoj polovini poretka, a koliko je teško bilo pokazuje to da ni dandanas nisam siguran jesam li nakon utrke zaspao u krevetu ili pao u nesvijest od umora.

Koji su najveći izazovi s kojima se suočava svaki kajakaš/kanuist tijekom natjecanja, bilo fizički ili mentalni, i kako se nosite s njima?

Nažalost, na natjecanjima poput državnog prvenstva kajakašu je najveći problem regatna staza, točnije, Jarun koji je pun lokvanja koje nam se petlja oko kormila i samog čamca što nas jako usporava i prava je lutrija ne pokupiti ga. Nažalost, ove je godine nekoliko utrka odlučilo upravo to i neki sportaši koji su bili prvi pokupili bi taj lopoč što bi ih usporilo dovoljno da ne uspiju održati prednosti i na kraju su izgubili utrku. Osim tih vanjskih prepreka, najveći je problem dobra stara trema koja je uvijek u određenoj količini prisutna, a mi je možemo iskoristiti za dobro ili loše. Tremu imam prije samog starta, ali čim čujem zvuk početka utrke, ona sasvim nestane i poslije toga fokus je na pobjedi.

Kako izgleda trening i priprema za natjecanja? Postoji li neki poseban ritual ili rutina koju slijedite?

Ove godine nisam imao previše vremena za trening zbog profesionalnih obveza što je značilo da malo vremena koje imam  moram iskoristiti maksimalno, a to su shvatili i moji zapovjednici čiju sam punu potporu imao i na tome sam im stvarno zahvalan. Fizičku spremu smatram jednom od glavnih osobina hrvatskog vojnika i uvijek sam u odličnoj formi i to sam samo trebao prenijeti na veslanje što sam i radio dva tjedna prije natjecanja s dva do tri treninga dnevno. Potrebno je inače najmanje mjesec dana za to, ali dugo sam već u ovom sportu i uspio sam zadovoljiti potrebnu formu za natjecanje koje me čeka. U rituale prije treninga ili same utrke ne vjerujem, a rutina je najbolja vodilja do uspjeha. Ako sam bio konstantan na treninzima i odrađivao ih na način koji se od mene očekuje, kao sportaš učinio sam sve u svojoj moći, ostalo je na onoj sportskoj sreći i mojim protivnicima. Napomenuo bih kako koristim tu riječ protivnici, a zapravo smo svi više-manje prijatelji i u jako dobrim odnosima, tih nekoliko minuta utrke smo protivnici, izvan nje prijatelji.

Tehnika veslanja vrlo je bitna

Kako izgleda svakodnevni trening? Koje su ključne vježbe i tehnike koje koristite za poboljšanje svojih performansi?

Na prosječnom treningu veslam između 8 i 10 kilometara, ne prelazim 20 kilometara i ne veslam ispod pet kilometara, ovisno što želim postići s tim treningom i u kojoj sam fazi priprema. Osim veslanja jako je bitan i trening u teretani i trčanje. Kad su idealni uvjeti veslam dva puta dnevno i navečer odradim teretanu pa sutradan ponovim to, samo umjesto teretane odradim trčanje i tako u krug. Trening snage sastoji se od vježbi poput bench pressa, zgibova, veslanja u pretklonu, propadanja, čučnjeva i skokova, dok trčanje zna biti intervalno ili konstantno ovisno o cilju. Tehnika veslanja jako je bitna za izvedbu i pokušavam je stalno usavršavati, čak i nakon 18 godina veslanja imam puno toga popraviti. Sport se razvija i nove se spoznaje stalno implementiraju te mi sportaši moramo držati korak s njima ako ne želimo da nas pregazi vrijeme.

Koji vam je najveći sportski uspjeh do sada i što je najviše pomoglo da ga postignete?

Najveći sportski uspjeh zasigurno je uspješan završetak maratona u seniorskoj konkurenciji, nema službene baze podataka o tome, ali kroz razgovor sa starijim kolegama nismo našli nekog da je uspio osim mene u tome. Izdvojio bih također osvajanje naslova državnog prvaka u sprintu i maratonu na mirnim vodama te osvajanje državnog prvaka u kajaku na divljim vodama, sve u istoj godini. Kajak na divljim vodama sasvim je drukčiji sport i vrijede neka druga pravila naspram kajaka na mirnim vodama, no imao sam priliku nastupiti i iskoristio sam to na najbolji mogući način. U tome mi je najviše pomogla želja za dokazivanjem i ljubav prema natjecanju, nisam nikada bježao od izazova i uvijek su me privlačili jer neovisno o rezultatu iz takvih sam situacija izlazio s novim znanjima i iskustvom.

Koja su očekivanja od sporta u kojem se natječete? Kakvi su planovi za budućnost?

Od svojeg sporta očekujem da i dalje bude težak i izazovan prema nama sportašima, da i ubuduće kao što je i do sada od nas traži ono najbolje da bismo osvojili odličja. Volio bih odraditi još koje natjecanje na međunarodnoj sceni predstavljajući boje naše zastave, noseći šahovnicu na srcu, ali ne volim nastupati ako osjećam da nisam spreman dati sve od sebe. Prije svega sam vojnik i profesionalac i to se nikad neće promijeniti, ako između toga bude prostora za pripremu, sigurno ću to iskoristiti i nastupiti.

Kako održavate ravnotežu između treninga, natjecanja i privatnog života? Postoji li neka strategije za održavanje motivacije i fokusa?

Moj privatni, profesionalni i sportski život najlakše se može opisati kao kontrolirani kaos. U privatnom životu supruga je moj oslonac, u profesionalnom su mi nadređeni potpora, a u sportskom moj klub. Svi nabrojeni na neki način čine moj tim bez kojeg ne bi mogao uspješno balansirati između ta tri svijeta, međutim dobri međuljudski odnosi, razumijevanje i otvoren razgovor riješili su svaki dosadašnji problem i izazov. Nadam se da će tako ostati i da ću se što dulje moći baviti sportom na natjecateljskoj razini.

RAZGOVARAO: Tomislav Vidaković; Fotoarhiva postrojbe