Zbog svoje neutralnosti, bogata europska zemlja mora razvijati obrambene sposobnosti uglavnom samostalno, bez sudjelovanja u programima koje zemlje u okruženju provode bilateralno ili u okviru NATO-a i Europske unije

Pogledamo li kartu Švicarske, vidjet ćemo malu zemlju smještenu u srcu Europe, koja graniči s Francuskom, Njemačkom, Austrijom i Italijom. Unatoč svojoj veličini, Švicarska je jedna od rijetkih neutralnih zemalja. To teoretski znači da se ne bori protiv nekog protivnika i nitko se ne bori protiv nje. Zadnji je put sudjelovala u ratu protiv druge zemlje prije otprilike 200 godina. Možete li zamisliti zemlju u srcu Europe koja nije sudjelovala u Prvom ili Drugom svjetskom ratu? To je švicarska politika neutralnosti. Zemlja nije članica Europske unije ni NATO-a, a tek se 2002. pridružila Ujedinjenim narodima. Prije toga ušla je 1996. u NATO-ov program Partnerstvo za mir. Povremeno pridonosi operacijama pod vodstvom NATO-a i EU-a, ali više u misijama UN-a ili OESS-a. Švicarska ne sudjeluje u borbenim operacijama u svrhu nametanja mira (peacemaking), a u implementaciji sudjeluje s ograničenom veličinom snaga iako ima bogatu povijest vojne moći. Srednjovjekovni švicarski ratnici bili su poznati diljem Europe po svojoj borbenosti i odanosti. Uglavnom su bili plaćenici ili su služili drugim vojskama, primjerice francuskoj. Švicarska garda jedna je od najstarijih vojnih postrojbi na svijetu. Osnovana je 1506. i sve do danas odgovorna za zaštitu Vatikana i samog pape.

Geografija Švicarske jedinstvena je i može se podijeliti na tri različita dijela. Na jugu su švicarske Alpe, divovski planinski lanac koji prekriva većinu teritorija zemlje i odvaja je od Italije i Austrije. Na zapadu i sjeveru planine su manjeg niza od švicarskih Alpa, ali dovoljno velikog da odvoji Švicarsku od Francuske. Ali to nije dovoljno, stoga su Švicarci smislili plan kako zaštititi zemlju od bilo kakve invazije i nazvali ga Početno.

Oslonac na pričuvu

Svaki Švicarac između 18 i 34 godine ima obveznu vojnu službu u Švicarskoj vojsci. “Švicarska nema vojsku, Švicarska je vojska”, glasi jedan slogan. Temeljna borbena obuka traje 18 tjedana (23 za specijalne snage). I to nije sve. Nakon toga ulazi se u pričuvu, gdje svatko mora kroz šest ciklusa osvježavanja znanja (poziva) doslužiti do ukupno 260 odnosno do 600 dana, ovisno o činu. Vojnici polaze cikluse do 34., dočasnici do 40., a časnici do 50. godine života. Postoji i alternativno služenje u civilnim službama ili nesluženje kroz dodatno plaćanje poreza do određene godine života. Žene služe dragovoljno. Tko je stupio na služenje vojnog roka do 2007. bio je dužan zadržati svu opremu. Dakle, kad završi obuka, zadržava vojnu odoru, pušku i streljivo. Nakon 2007. više nema držanja streljiva kod kuće. Svaki vojnik ima knjižicu gađanja i svake godine mora otići na strelište te provesti određen broj gađanja dok je u službi. Oružane snage Švicarske sastoje se od aktivnog dijela (3100) i vojnika na služenju vojnog roka (16 450). Aktivni dio većinom čine instruktori za obuku. Snage su raspoređene u četiri teritorijalna zapovjedništva. Udarne snage KoV-a čine tri brigade – dvije oklopne i jedna mehanizirana – te desetak lakih pješačkih i planinskih bojni i bojni za borbenu potporu.

Službeni naziv OS-a Švicarske glasi Švicarska vojska (njemački Schweizer Armee, francuski Armée suisse, talijanski Esercito svizzero, retoromanski Armada svizra). Već izvjesno vrijeme provode detaljnu analizu oružanih sukoba kao i drugih rizika i prijetnji kako bi odlučile o najboljoj prilagodbi i razvoju vlastitih sposobnosti. Taj proces počeo je puno prije nego što se sigurnosna situacija u Europi počela pogoršavati. Ruski napad na Ukrajinu više je nego potvrdio da se ratovi u Europi ne mogu isključiti, pa i neutralna Švicarska te njezine oružane snage moraju biti spremne na neizravno ili čak izravno uključivanje u oružani sukob.

Koncepti, predviđanja i reforme

Zadnjih su godina razvijeni posebni koncepti koji pokazuju kako se Švicarska vojska namjerava suprotstaviti sadašnjim i budućim rizicima i prijetnjama. Ta razmatranja objavljena su u obliku triju konceptualnih dokumenata: Protuzračna obrana budućnosti (2017.), Budućnost kopnenih snaga (2019.) i Opći koncept kibernetičkih i elektromagnetskih sposobnosti (2022.). Svaki sa svojeg aspekta opisuje kako bi se vojne sposobnosti trebale razvijati 2020-ih i 2030-ih i koliki će izdaci biti potrebni.

I prije ruskog napada na Ukrajinu bilo je jasno da će Švicarska morati poboljšati svoja sredstva zaštite i obrane od prijetnji iz zraka, modernizirati kopnene snage i ojačati kibernetičku obranu. Izvješće o sigurnosnoj politici iz 2021. i tri spomenuta konceptualna dokumenta navode da će se konvencionalni sustavi oružja poput borbenih zrakoplova, tenkova i topništva nastaviti koristiti u budućim oružanim sukobima, nadopunjeni drugim, ponekad inovativnijim sredstvima (npr. kibernetički napadi, dronovi).

Od kraja hladnog rata švicarske su oružane snage, kako bi se prilagodile aktualnim sigurnosnim okruženjima, prošle nekoliko velikih reformi (Armed Forces 95, 1995.; Armed Forces XXI, 2004.; Armed Forces Development, 2018.). Dok se mobilnost vojnih postrojbi stalno poboljšavala, broj osoblja se smanjivao. U prvih dvadesetak godina nakon pada Berlinskog zida vojni proračun smanjivan je nekoliko puta. Švicarska je 1990. uložila oko 1,4 % BDP-a u obranu; 2021. – 2023. taj je udio bio oko 0,8 %. U 2020. izdvojeno je 5,64 milijarde švicarskih franaka (CHF), 2021. – 5,2 milijarde CHF, 2022. – 5,27 milijardi CHF, a 2023. – 5,3 milijarde CHF. Prema trenutačnim proračunskim planovima, u sljedećih će deset godina za kupnju novog naoružanja ukupno biti izdvojeno oko 15 milijardi CHF. Oko osam milijardi bit će uloženo u kupnju novih borbenih aviona i zemaljskog protuzračnog obrambenog sustava dugog dometa, a oko sedam milijardi iskoristit će se za nadogradnju drugih vojnih sposobnosti. Unatoč predviđenim povećanjima proračuna, švicarski OS morat će odrediti daljnje prioritete u pogledu sposobnosti i nabave. Danas je jasno da prioritet imaju sposobnosti zračne i kibernetičke obrane. Kasnih 2020-ih i 2030-ih bit će izdvojena znatna sredstva za nadogradnju sposobnosti kopnenih snaga.

Budućnost kopnenih snaga

Nekoliko će ključnih sustava Švicarske vojske doći 2020-ih i 2030-ih do kraja vijeka uporabe, što je velik financijski izazov. Ali to je također i prilika, s obzirom na to da mnogi od tih sustava više ne ispunjavaju zahtjeve modernih oružanih sukoba. Razvoj kopnenih snaga ovisi o prirodi sukoba i okruženju u kojem su raspoređene. To se okruženje u Švicarskoj zadnjih desetljeća znatno promijenilo. Stalan rast gradskog stanovništva doveo je do znatnog rasta površine urbanih i prigradskih područja. Dakle, kopnene snage moraju biti sposobne pomoći, zaštititi se i u gusto naseljenom okruženju boriti se s malim postrojbama koje su istodobno ondje raspoređene. Zato trebaju imati što više i što bolje umreženih senzora i vrlo preciznih oružnih sustava.

Jedan od fokusa stavljen je na sustave zapovijedanja i nadzora (C2). To uključuje telekomunikacije, sposobnosti prikupljanja obavještajnih podataka i sposobnost povezivanja svih tih komponenti i senzora u mrežu. Novi telekomunikacijski sustavi kupljeni su već u okviru programa naoružanja za 2015. i 2020. Daljnji koraci u nabavi planirani su za kraj 2020-ih i početak 2030-ih.

Što se tiče konkretnih kopnenih oružnih sustava, najinteresantnija je potreba za zamjenom glavnog borbenog tenka Leopard 2A4 (švicarska oznaka Pz 87) i borbenog oklopnog vozila CV9030CH (Spz 2000). Razmišlja se i o zamjeni za preostale oklopne transportere M113 (Pz 63/07 i Pz 63/97) te oklopne transportere Piranha (Pz 93). Alternativa za potonje mogla bi biti nova oklopna vozila na kotačima koja mogu biti opremljena različitim sustavima naoružanja. To znači da se traži jednak osnovni tip vozila za različite konfiguracije. Postrojbe borbene potpore (inženjerija, topništvo) također će biti opremljene standardiziranim oklopnim platformama, što uvelike pojednostavnjuje vozni park. Prednost je takvog koncepta mogućnost proizvodnje u Švicarskoj. Naime, Piranhe su originalno vozilo domaće tvrtke Mowag. Ta je vojno-industrijska tvrtka utemeljena 1950., a 2003. kupio ju je američki General Dynamics, tj. njegova europska podružnica General Dynamics European Land Systems (GDELS). Piranhe su temelj za niz švicarskih, ali i stranih sustava.

Oklop i topovi

Švicarska želi da sposobnost neizravne vatrene potpore srednjeg dometa u drugoj polovini 2020-ih bude preciznija i mobilnija, a da se domet poveća s aktualnih nešto manje od 20 km na do 50 km ili više. Danas raspolaže sa 133 američke samohodne haubice M109 KAWEST WE iz 1960-ih i ranih 1970-ih. Nove haubice trebale bi biti na kotačima i kalibra 155 mm. U užem izboru ostao je njemački RCH 155 i švedski Archer. Završna ispitivanja bit će provedena ove, a odabir 2025. godine. RCH 155 bit će ili na njemačkom vozilu KMW Boxer 8 x 8 ili na švicarskom vozilu Piranha IV 10 x 10, dok bi BAE Systemsov Bofors Archer trebao biti na njemačkom vozilu Rheinmetall HX2. Uvođenje novog topničkog sustava u operativnu uporabu očekuje se od 2026. godine.

Zadnjih je godina švicarski OS izdvojio znatna sredstva za minobacače. Nabavljeni su sustavi samohodnih minobacača 120 mm Mörser 16 (na vozilu Mowag Piranha IV minobacači su RUAG Cobra). Prvotna narudžba proširena je sa 32 na 48. Prva tranša, iz 2016., bila je vrijedna 404 milijuna CHF, a druga, iz 2022., 175 milijuna CHF. Minobacači Mörser 16 popunit će kritičnu prazninu u sposobnostima neizravne vatrene potpore, koja je počela 2009. umirovljenjem samohodnih minobacača 120 mm 64/91 na vozilu M113. Trenutačno su u proizvodnji 32 samohodna minobacačka sustava iz prve tranše, koji bi trebali biti isporučeni između 2024. i 2025. Plan je da isporuka druge tranše počne 2026. godine.

Nabavljeno je i 300 španjolskih minobacača 81 mm Expal MX2 KM (8,1 cm Mörser 19) vrijednih 118 milijuna CHF. Od tog je iznosa 57,5 milijuna utrošeno za minobacače, promatračka prijenosna računala, balističko računalo, radiouređaje i modifikaciju simulatora; 49,0 milijuna za streljivo (Saab Bofors Dynamics Schweiz), te 11,5 milijuna za logistiku, rizik i na inflaciju. Američke protutenkovske navođene projektile TOW, kojima su naoružani i budući hrvatski Bradleyji, Švicarska vojska nabavila je prije više od 30 godina. Bili su glavno oružje lovaca tenkova Panzerjäger 90, također baziranih na Piranhi. Panzerjägeri 90 nabavljeni su 1990., a Parlament je 2018. prihvatio zahtjev za njihovo postupno povlačenje iz uporabe, koje je u tijeku. Za zamjenu TOW-a odabran je izraelski protuoklopni vođeni raketni sustav Spike LR2 tvrtke Rafael, koji konzorcij Eurospike licencijski proizvodi u Europi. Za tu nabavu osigurano je 200 milijuna CHF. Nabava inženjerijskih vozila Pionier Panzerfahrzeug 21 povećana je s prvotnih 60 primjeraka (2022.) na 84 (2023.). I tu se radi o Piranhi, koja će biti opremljena adapterom za brzu zamjenu dodataka, minskim plugom, raonikom i hidrauličnom rukom. Namijenjeni su za zamjenu vozila za razminiranje Minenräumpanzer – 63/00 M113. Vrijednost ugovora iznosi 577 milijuna CHF, a isporuka se očekuje od 2025. godine.

Gusjenice idu sporije

Od tvrtke GDELS-Mowag naručeno je 2019. sto lakih oklopnih vozila Eagle V 6 x 6, koja će biti platforma taktičkog izvidničkog sustava TASYS. TASYS će se koristiti za prikupljanje obavještajnih podataka za oružane snage te za potporu civilnim vlastima. Na Eagleov teleskopski jarbol postavljen je američki višesenzorski sustav L3Harris WESCAM M-RSTA i sustav za obradu podataka INTAFF (Integrated Artillery Command and Fire Control System) izraelskog Elbita. U svrhu samozaštite vozilo je oklopljeno i opremljeno daljinski upravljanom oružnom stanicom Protector RS4 norveškog Kongsberga. Ugovor je vrijedan 380 milijuna CHF. Završetak isporuke očekuje se 2025. godine. Konkretnih pomaka ima i vezano uz oklopna vozila na gusjenicama, no zasad nije riječ o nabavi novih sustava. Dakle, BAE Systems Hägglunds dobio je ugovor za produljenje vijeka uporabe 186 borbenih vozila pješaštva CV9030CH (Schützenpanzer 2000). To će zadržati flotu u uporabi do 2040. i znatno poboljšati sposobnost platforme. Poboljšanja se uglavnom ogledaju u području optičkih, električnih i elektroničkih komponenti. Uključuju i ugradnju tehnologije Active Damping, koja smanjuje trošenje i habanje, minimizira troškove popravaka tijekom vijeka uporabe, poboljšava brzinu na terenu i udobnost vožnje. Nova poboljšana elektronička arhitektura podržat će prilagodbu budućim sustavima koji će se tek razviti. Vozila će biti opremljena i sustavom nadzora unutar 360 stupnjeva, povećavajući svijest o situaciji, borbenu učinkovitost i sposobnost preživljavanja kako bi se omogućilo sigurnije planiranje rute i brže ciljanje. S druge strane, 134 tenka Leopard 2A4 (Panzer 87 WE) modernizirana su od 2009. do 2011., no sredinom 2020-ih čeka ih opsežan remont, bez kojeg više neće biti operativni. Do kraja 2020-ih morat će se donijeti odluka o tome hoće li se postojeći glavni borbeni tenkovi još jednom modernizirati (ako je to uopće moguće) ili će biti zamijenjeni novim sustavom. U pričuvi je još 71 tenk Panzer 87: za 34 vojska traži modernizaciju na standard WE, 12 je za obuku, a preostalih 25 želi imati za pričuvne dijelove.

Najveća ulaganja

Švicarske zračne snage u mirnodopskim su uvjetima odgovorne za stalni nadzor zračnog prostora. U tu svrhu koriste se civilni i vojni radari, uključujući radarske podatke iz borbenih zrakoplova. Uz obranu vlastitog zračnog prostora, Švicarska kao neutralna zemlja mora osigurati i da strane u oružanom sukobu ne koriste njezin teritorij. Različite komponente postojećeg i uskoro 20 godina starog sustava FLORAKO za motrenje zračnog prostora i nadzor zadnjih su godina zamijenjene ili obnovljene. To znači da se potpuna zamjena može odgoditi do druge polovine 2030-ih. Usto je vijek uporabe američkih višenamjenskih borbenih aviona F/A-18C/D Hornet produljen za pet godina, do otprilike 2030. To bi trebalo spriječiti jaz u zaštiti zračnog prostora do uvođenja novog borbenog aviona. Program modernizacije protuzračne obrane nazvan je Air 2030 i usmjeren je na nabavu novih borbenih zrakoplova i sustava zemaljskog PZO-a srednjeg / velikog dometa. Obje su nabave usko koordinirane od samog početka. Savezno vijeće zatražilo je kroz program naoružanja za 2022. godinu nabavu američkih sustava, tj. 36 borbenih aviona F-35A Lightning II i pet bitnica zemaljskog protuzračnog sustava Patriot. Vrijednost ugovora za avione prelazi šest milijardi, a za bitnice Patriot oko dvije milijarde CHF.

Uvođenjem F-35A od 2027. nadalje, Švicarska će ponovno steći sposobnost djelovanja zrak-zemlja nabavom ograničene količine navođenih bombi GBU-53 i GBU-54. Švicarska će postati još jedna zemlja korisnik sustava Patriot. Bitnica će se u osnovi sastojati od zapovjednog mjesta, višenamjenskog radarskog sustava i lansera. Isporuka sustava očekuje se od 2026. godine. Švicarska budućim bitnicama usto dodaje sposobnost obrane od balističkih projektila kupnjom projektila PAC-3 MSE. Ugovor je vrijedan 330 milijuna dolara. Prve rakete trebale bi stići 2028. Zanimljivo je da američka tvrtka Raytheon namjerava uspostaviti europski regionalni centar za održavanje, popravak i remont sustava Patriot upravo u Švicarskoj. I to u suradnji s RUAG-om, još jednom međunarodno snažnom tvrtkom švicarske vojne industrije, kao i njemačkim Rheinmetallom. Zračne prijetnje na malim udaljenostima pokriva dvocijevni protuzračni topnički sustav Oerlikon GDF-005 u kalibru 35 mm u kombinaciji s lakim prijenosnim raketnim sustavom FIM-92 Stinger. Te sustave trebalo bi zamijeniti do kraja 2020-ih. Nekidan je stigla zanimljiva vijest: švicarska agencija za nabavu oružja zatražila je ponude triju tvrtki za novi kopneni protuzračni obrambeni sustav srednjeg dometa (MR GBAD). Njemački Diehl Defence, konzorcij Kongsberga i Raytheona te paneuropska MBDA pozvani su da do sredine srpnja dostave ponude.

Kibernetička i elektromagnetska domena

Idućih se godina nastavljaju poboljšavati sposobnosti u kibernetičkoj i elektromagnetskoj domeni. Prvi korak bit će proširenje sposobnosti središnjeg sustava, kao i usluga koje se pružaju OS-u u cjelini (npr. obrana od kibernetičkih napada). Drugi korak bit će proširenje decentraliziranih sposobnosti bojni i satnija promjenom strukture vojnih postrojbi i jačanjem njihovih informacijskih i komunikacijskih koncepata. Treći je i zadnji korak razvoj sposobnosti za izvođenje kibernetičkih operacija protiv vojnih ciljeva. Istodobno će kopnene snage dobiti sredstva za djelovanje u elektromagnetskoj domeni. Ta sredstva omogućit će prisluškivanje, ometanje i onesposobljavanje vojnih i civilnih komunikacijskih mreža, ometanje sustava opskrbe i kontrole te pokretanje kampanja dezinformiranja.

Ukratko: kao i ostale europske zemlje, Švicarska unatoč svojoj neutralnosti ulaže i ulagat će velika sredstva u modernizaciju oružanih snaga. No, sredstva koja misli izdvajati nisu neograničena. Obnova flote borbenih zrakoplova i kopnene protuzračne obrane traži vrtoglave sume. Prednost je što se radi o bogatoj zemlji, koja ima i dobru vojnu industriju, što se najviše ogleda u oklopnim vozilima na kotačima. Ipak, može se zaključiti da neutralnost košta. Švicarska svoje sposobnosti velikim dijelom mora razvijati samostalno, bez sudjelovanja u programima koje zemlje u okruženju provode bilateralno ili u okviru NATO-a i Europske unije. No, odnedavno postoje i naznake novih smjerova. Naime, Savezno vijeće Švicarske odobrilo je 10. travnja sudjelovanje zemlje u kišobranu zračne obrane europske inicijative Sky Shield, osmišljenom za izgradnju integriranog sustava zračne i raketne obrane diljem Europe.

Europska utvrda

Švicarska je tijekom krizne prve polovine XX. stoljeća jako dobro osigurala zemlju od potencijalne agresije. Jedna je od najrazvijenijih zemalja na svijetu u smislu prijevoza i komunikacija, a njezini točni vlakovi zbog posebnog reljefa jako često prolaze kroz tunele i mostove. Bitan dio nekadašnjih obrambenih planova bilo je miniranje prometnih komunikacija, no švicarski OS priopćio je 2014. da je uklonio sve bombe i eksplozive. Još se uvijek u pograničnim područjima mogu vidjeti betonski blokovi na tlu, koji su zapravo zamke za tenkove podignute tijekom Drugog svjetskog rata, a u obliku su švicarske čokolade Toblerone. Osim toga, teški protutenkovski topovi od 105 mm nalazili su se u skrivenim vojnim bunkerima maskiranim u kuće zbog čega su bili nevidljivi neprijateljskom oku. Švicarska je tijekom Drugog svjetskog rata, zbog zaštite od napada iz zraka, u planinama iskopala kompletne podzemne baze. Švicarskim se fortifikacijskim točkama pristupa kroz golemu mrežu tunela iskopanih duboko ispod tla, što omogućuje brz pristup tim skloništima i bunkerima. Važno je napomenuti da se te utvrde smatraju najvećim i najsigurnijim na svijetu. Ali, kad se sigurnosna situacija nakon hladnog rata promijenila, i održavanje te mreže pokazalo se preskupim. Kao i u dobrom dijelu Europe, vjerovalo se da dolazi trajno vrijeme mira, pa je velik dio infrastrukture prodan pojedincima i tvrtkama.

Srednji i minidronovi

Jedno od ključnih područja u kojem Švicarska ima prostora za opremanje, ali i razvoj obrane, jesu besposadne letjelice. Švicarska vojska pokrenula je 2020. projekt istraživanja i razvoja vezano uz razvoj obrambenih postupaka protiv minidronova. U isto vrijeme, švicarski OS aktivno koristi besposadne letjelice već više od 25 godina. Oružane snage kupile su u okviru programa naoružanja za 2015. šest izraelskih izvidničkih besposadnih letjelica Hermes 900 HFE. Već nekoliko godina borbene i spasilačke snage koriste mikrodronove Black Hornet Nano za izviđanje neposredne blizine svojih područja djelovanja. U tu su svrhu nabavljene veće izraelske besposadne letjelice Orbiter 2B. Tijekom 2017. oformljena je specijalizirana postrojba, Švicarski centar za dronove i robotiku (SDRC), koja se bavi sposobnostima i rizicima besposadnih sustava. Za obuku su nabavljene 74 francusko-švicarske besposadne letjelice ANAFI/T SE (Parrot).

Od tvrtke Lockheed Martin nabavljene su 2020. godine mini besposadne letjelice (kvadkopteri) Indago 3 za izviđanje i nadzor na taktičkoj razini te za potporu u prikupljanju informacija, potrazi i spašavanju, pomoći u katastrofama te procjeni štete nastale u borbi. Ovisno o nosivosti i radnom okruženju, vrijeme leta kvadkoptera Indago 3 dulje je od 50 minuta, dolet mu je deset kilometara, transportira se u jednoj naprtnjači i spreman je za uporabu za manje od tri minute. Ukupna je nosivost korisnog tereta dva kilograma.

TEKST: Ivan Galović