Već 6. kolovoza 1991., ubrzo nakon svečanog postrojavanja u Kranjčevićevoj ulici, Odlukom ministra obrane odobren je ustroj Odreda veze ZZNG-a. Danas se taj dan obilježava kao Dan roda veze OSRH

Na povijesnom postrojavanju Zbora narodne garde u svibnju 1991. uz gardijske brigade bili su postrojeni i pripadnici Brigade veze i KZ-a. Odatle i kreće priča: Brigada veze i KZ postat će 6. kolovoza 1991. godine Odred veze Glavnog stožera, da bi 1. ožujka 1994. prerastao u 40. pukovniju veze, čija sastavnica 1. listopada 1999. postaje i SOVIED (Središte za obuku vojnika veze, informatike i elektronskog djelovanja). U poslijeratnom preustroju oni početkom srpnja 2001. postaju 40. brigada veze, a od kraja svibnja 2008. godine Pukovnija veze u kojoj se nalaze 250., 253. i 257. bojna veze. Današnja je pravna sljednica ratne postrojbe Zapovjedništvo za kibernetički prostor GS OSRH.

Zapovjednik Odreda veze ZZNG-a – Glavnog stožera HV-a od 4. rujna 1991. do 2. prosinca 1993. bio je brigadir Marko Perčinić. Danas u mirovini, prisjeća se događanja od kojih nas dijele tri desetljeća. “O sustavnom ustrojavanju postrojbe može se govoriti nakon ceremonijalnog, ali za budućnost Oružanih snaga RH značajnog postrojavanja Zbora narodne garde na stadionu u Kranjčevićevoj ulici. Naime, u lipnju 1991. pri Zapovjedništvu Zbora narodne garde donijeta je odluka o osnivanju jedne postrojbe veze kojoj bi temeljna zadaća bila organizacija i održavanje operativnih veza vođenja i zapovijedanja. Tako je formiran Odjel veze na čelu s pukovnikom Josipom Hercegom i pristupilo se izradi ustroja tadašnjeg Odreda veze ZZNG-a – kasnijeg Odreda veze Glavnog stožera HV-a. Ubrzo nakon svečanog postrojavanja u Kranjčevićevoj ulici, točnije 6. kolovoza 1991. godine, ministar obrane Luka Bebić odobrio je ustroj “Odred veze ZZNG” (“A” formacija – popuna profesionalnim sastavom). Danas se taj dan obilježava kao Dan roda veze OSRH i Dan sljednice ratne postrojbe – Zapovjedništva za kibernetički prostor GS OSRH.”

Prvi pripadnici postrojbe, dragovoljci, pristupili su u tadašnji Odjel veze, kasnije Odred veze, već tijekom srpnja i kolovoza 1991. godine. Sjedište Odjela veze tad se nalazilo na Tuškancu u kompleksu Zapovjedništva ZNG-a, a u operativnom dijelu u Vili Zagorje, i ondje su uspostavljene prve operativne radioveze s operativnim zapovjedništvima ZNG-a. Od 4. rujna 1991. sjedište Odreda veze seli u Lašćinsku cestu 32 u Zagrebu te počinje sustavni prijam djelatnika u profesionalni sastav. Odred veze otad počinje funkcionirati kao podstožerna postrojba Glavnog stožera HV-a. Do kraja rujna postrojbi je pristupilo dvjestotinjak dragovoljaca.

Brigadir Perčinić kaže: “Logistički dio postrojbe bio je smješten u Svetoj Nedjelji kod Samobora. Usporedo s popunom dragovoljcima, tad počinje i popuna sredstvima veze. Radilo se prije svega o radioamaterskim sredstvima, a zauzimanjem prvih vojarni JNA tijekom rujna 1991., i o profesionalnim vojnim sredstvima i sustavima veze. Dragovoljci ove postrojbe naoružavaju se u akcijama oslobađanja vojarni JNA širom RH. Bilo je to teško vrijeme, i bili su to hrabri ljudi jer su, kako bi došli do potrebnih sustava, izlagali svoje živote u miniranim vojarnama usprkos odmazdi agresora koja je prijetila i sa zemlje i iz zraka. Do najznačajnijih sredstava i sustava veza dolazi se u akcijama oslobađanja vojarni Lučko, Velika Buna, Bjelovar, Virovitica, Varaždin, a najviše oslobađanjem vojarne u Samoboru.”

Tako prikupljana, od neprijatelja zarobljena sredstva i sustavi veza na vozilima, smještana su u Lašćinsku cestu, Vilu Zagorje, Harambašićevu ulicu, Velesajam i druga pogodna skloništa. Sredstva veze iz ratnog plijena osposobljavaju se za operativnu uporabu i opremanje operativnih zapovjedništava i postrojbi HV-a. Na temelju Zapovijedi načelnika Glavnog stožera HV-a generala Antona Tusa, 12. listopada 1991. mobiliziran je pričuvni sastav postrojbe prema punoj ratnoj formaciji. Od tog dana svi pripadnici postrojbe i sva materijalno-tehnička sredstva kojima je Odred raspolagao razmještaju se u vojarnu “Taborec” u Samoboru i taj se dan obilježava kao obljetnica ustrojavanja Odreda veze ZZNG-a.

Nakon okupljanja stručnjaka i kompletiranja sredstava veze slijede brojne zadaće koje postrojba prema svojoj ulozi i namjeni počinje dobivati. Prvi zapovjednik prisjeća se detalja: “Najprije je počelo uspostavljanje veza s operativnim zonama i uspostavljanje stacionarnog sustava radiorelejnih i TT veza. Jedan dio sredstava i sustava veza predan je HPT-u, čiji je sustav funkcionirao na slobodnom dijelu Hrvatske, pa je njihov sustav prilagođen i potrebama HV-a. Potom na red dolaze zadaće uspostave veza za različite postrojbe HV-a, taktičke grupe, operativne grupe, IZM Glavnog stožera HV-a, uspostava simuliranih radioveza, mreža i pravaca s ciljem obmanjivanja neprijatelja. Pripadnici ove postrojbe uspostavljali su veze širom Hrvatske. Za ilustraciju mogu se spomenuti neke: uspostava veza za potrebe OG-a Posavina, OG-a Istočna Slavonija, OG-a Lika, OG-a Ogulin, Zadarsko područje, Srednja Dalmacija i Južno bojište. Na jednoj od brojnih zadaća uspostave zaštićenih radiorelejnih veza dvojica su pripadnika Odreda veze – Anđelko Tule i Tomislav Vužić – 2. prosinca 1991. poginula u četničkoj zasjedi na putu prema radiorelejnom čvorištu na Papuku. Tad je poginulo još devet hrvatskih branitelja iz 123. brigade Požega.”

Osim navedenih zadaća, Odred veze preuzeo je brigu o ispravnosti svih sredstava veze Hrvatske vojske. To je u praksi značilo da su pripadnici drugih postrojbi dovozili neispravna sredstva, a preuzimali zamjenska, ispravna. Usto, sredstva veze koja su kupljena ili dobivena donacijama, Odred veze distribuirao je postrojbama HV-a u skladu s prioritetima Glavnog stožera. U prosincu 1991., unutar kompleksa Ministarstva obrane Krešimirov trg 1, u zgradi danas poznatoj pod imenom Tigar montirana je prva LIM jedinica (tehnološka verzija BC-3), te su uspostavljene fiksne linije za potrebe MORH-a i Glavnog stožera HV-a. Istodobno je u vojarni “Taborec” provođena edukacija kadrova veze koji su tad nedostajali HV-u. Od studenog 1991. do siječnja 1992. tečajeve veze kroz tri generacije prošlo je stotinjak časnika i dočasnika. Kroz tečajeve kriptozaštite osposobljeno je 60 šifrera, koji su bili posebno deficitaran kadar u HV-u i drugim službama u sustavu obrane. Tijekom veljače ’92. u postrojbi počinje i poduka vojnika koji su prebjegli iz JNA. Nakon poduke upućivani su u postrojbe HV-a. U svibnju 1992. na poduku dolazi prva generacija ročnih vojnika. Njihova stručno-specijalistička poduka trajala je dva mjeseca.

Početkom prosinca 1993. prvi zapovjednik Marko Perčinić odlazi na dužnost načelnika Odjela veze u Glavni stožer – Uprava rodova KoV-a, a na mjesto zapovjednika dolazi Mirko Marinković. Tri mjeseca kasnije, početkom ožujka 1994., dolazi do preustroja postrojbe. Odred veze postaje 40. pukovnija veze s temeljnom zadaćom organiziranja veza prema zbornim područjima te organizaciji veza u sustavu vođenja i zapovijedanja Glavnog stožera HV-a na izdvojenim zapovjednim mjestima. U vremenu koje slijedi postrojba daje svoj doprinos obrani domovine i ispunjava sve postavljene zadaće u oslobađanju okupiranih dijelova Hrvatske. Počevši od 1993. intenzivira se izgradnja stacionarne telekomunikacijske mreže MO i OSRH te korisničke infrastrukture. Tijekom 1994. postrojba sudjeluje na taktičkim vježbama na razini Glavnog stožera (Krndija-94, Lonja-94, Posejdon ’94, Bandira ’94 ). Sudjeluje i u svim većim oslobodilačkim operacijama HV-a, počevši od operacija Zima ’94, Skok 1, zatim Bljeska, Oluje, Maestrala i Južnog poteza.

---

Do kraja Domovinskog rata kroz ovu je postrojbu prošlo ukupno oko 5000 branitelja. Postrojba je u poslijeratnom razdoblju doživjela više promjena ustroja, uvijek osiguravajući sigurnu i kvalitetnu potporu sustava vođenja i zapovijedanja u OSRH te u svim mirovnim operacijama u kojima OSRH sudjeluje.

---

U travnju 2019. veterani postrojbe osnovali su Udrugu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Odred veze GSHV – 40. pukovnija veze GSHV. Prioritet Udruge dokumentiranje je i objavljivanje istine o Domovinskom ratu, rad na monografiji Odred veze GSHV – 40. pukovnija veze GSHV u Domovinskom ratu, te podsjećanje na nemjerljiv doprinos postrojbe u stvaranju slobodne i samostalne RH.

---

Obilježavajući 30. obljetnicu Odreda veze Glavnog stožera HV-a, u prostoru bivše samoborske vojarne “Taborec” okupili su se 9. listopada 2021. brojni veterani te postrojbe i njezinih sljednica, branitelji, članovi obitelji poginulih branitelja, ratni zapovjednici, predstavnici udruga proizišlih iz Domovinskog rata, gosti i uzvanici. Nazočio je i brigadir Daor Dabo, izaslanik Predsjednika RH i zapovjednik Zapovjedništva za kibernetički prostor GS OSRH, koje je sljednica Odreda veze GSHV-a; brigadir Ivica Čelik, izaslanik ministra obrane RH i načelnika GS OSRH; Špiro Janović, izaslanik predsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja i drugi. Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća kod spomen-križa u vojarni, održano je svečano postrojavanje pripadnika ZzKP OSRH, ratnih postrojbi i postrojbi sljednica, dok je ZzKP na TT zboru predstavio najnoviju vojnu opremu i naoružanje postrojbe.

Brigadir Ivica Čelik u svojem je obraćanju podsjetio na važnost događanja čiji počeci sežu u 1991. godinu. “Pripadnici Odreda veze sudjelovali su u obrani i oslobađanju na svim hrvatskim bojištima, od istoka do krajnjeg juga. Osim toga, Odred veze dao je velik doprinos kao centralna točka održavanja komunikacijske opreme kroz specijalizirane radionice te provedbu specijalističke vojne obuke ročnika,” rekao je te zaključio: “Naša je trajna zadaća ne zaboraviti početke i nastaviti izgrađivati Hrvatsku. Svoju ste zadaću u Domovinskom ratu časno izvršili. Na 30. obljetnicu sa zahvalnošću, u mislima i molitvama prisjećamo se svih onih koji su svojom žrtvom pridonijeli našoj slobodi.”

I brigadir Daor Dabo prisjetio se početaka. “Ovo je rijetka prilika kad javno govorimo o vezi u Domovinskom ratu pa bih se želio osvrnuti i na značajan doprinos radioamatera, kao i djelatnika tadašnjeg hrvatskog teleoperatera u obrani domovine. Oni su svoje znanje i iskustvo nesebično stavljali na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Bez njihova doprinosa ne bismo tako uspješno nadjačali neprijatelja, koji je imao iznimno razvijene sposobnosti elektroničkog ratovanja. Mi i danas gradimo sposobnosti Hrvatske vojske na iskustvima iz Domovinskog rata, kad su lucidnost, odlučnost i hrabrost bili odlučujući čimbenici pobjede. Danas je Hrvatska vojska moderna, dobro opremljena i obučena za provedbu operacija u svim domenama ratovanja u XXI. stoljeću,” rekao je izaslanik Predsjednika RH.

---

 

Tekst: Lada Puljizević

Foto: Lada Puljizević, Marko Perčinić osobna arhiv