RAZGOVOR: razvodnik Ivica Nerer, pripadnik 2. oklopno-mehanizirane bojne Puma GOMBR

“Svaki dan služenja u Hrvatskoj vojsci do zadnjeg ću dana odraditi najčasnije što mogu“, rekao nam je razvodnik Ivica Nerer koji je po četvrti put odvozio relaciju dugu 390 kilometara od Varaždina do Knina u prigodi obilježavanja 29. obljetnice VRO Oluja

Razvodnik Ivica Nerer već nas je naučio da svojom vožnjom bicikla pridonese obilježavanju različitih obljetnica značajnih događaja iz Domovinskog rata i hrvatske povijesti. Tako je i ove godine u prigodi obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice VRO Oluja dvodnevnom vožnjom prešao 390 kilometara od Varaždina do Knina. Sretnog i nasmiješenog, ali i ponosnog na još jedan vlastiti pothvat, zamolili smo ga za razgovor u središtu Knina kojim je prolazio kao pripadnik legendarnih Puma i 1995. godine.

Vaša vožnja biciklom od Varaždina do Knina, u prigodi obilježavanja VRO Oluja, sada je već postala tradicionalna. Kako vam je ovaj put protekla vožnja?

Kako sam stariji malo je i teže voziti, ali u svakom susretu u kojem me na putu netko pozdravi, potrubi iz auta i da mi do znanja da prepoznaje i cijeni to što radim uvijek uspijem pronaći potrebnu dodatnu snagu. Naravno da tijekom vožnje dođe i do pada energije, ali pred očima uvijek imam cilj i svijest zašto to i zbog koga radim i to mi je najveća motivacija da dođem do cilja.

U čemu nalazite inspiraciju i poticaj za ovakve inicijative?

Nisam nikada mislio da ću biti vojnik, no kada sam 1991. godine još kao maloljetnik vidio što se počelo događati i kako je neprijatelj počeo napadati nedužne građane, pristupio sam u Hrvatsku vojsku, tada sam inspiraciju našao u tome da moram obraniti svoj dom i domovinu. Danas želim da mladi naraštaji znaju svoju povijest i da je nikad ne zaborave i ne dopuste da nam se više ikada ponovi zlo koje nas je zadesilo u Domovinskom ratu.

Do sada ste za vožnje koristili vlastite slobodne dane. Je li tako bilo i ovaj put?

Točno, do sada sam koristio svoje slobodne dane, no ove godine na putu u Bruxelles u prigodi obilježavanja 15. obljetnice ulaska RH u NATO savez  nisam ih morao koristiti zahvaljujući potpori Ministarstva obrane.

Koliko je dugo trajao put od Varaždina do Knina i koliko ste kilometara prešli?

Put je trajao dva dana i prešao sam 390 kilometara. Ove sam godine malo više morao čekati zbog točnog termina dolaska u Knin jer sam trebao stići točno u osam sati ujutro, tako da sam u Udbini proveo nekoliko sati odmarajući se.

Prije 29 godina Pume, čiji ste vi pripadnik, prve su ušle u Knin. Kakav je osjećaj bio tada, a kakav je danas?

Te 1995. kada su Pume ovom cestom na kojoj se mi sada nalazimo prve ušle u Knin, svi smo naravno bili ushićeni, sretni i veseli jer nam je sloboda konačno stigla. Znali smo da je višegodišnjoj okupaciji konačno došao kraj i da ćemo se svi zajedno konačno moći vratiti svojim domovima. Danas, svaki put kad dođem ovdje ponovno sam sretan, u gradu svake godine vidim ponešto novo jer se grad stalno izgrađuje, a vidim dosta mladih ljudi i mladih obitelji što je iznimno lijepo i pozitivno. Vidim da grad živi, posebno ovaj današnji dan.

Ove ste godine u prigodi obilježavanja 15. obljetnice ulaska RH u NATO biciklom vozili od Varaždina do Bruxellesa. Koliko je taj put trajao i kako vam je bilo?

Put od Varaždina do Bruxellesa planirao sam godinu dana. Sve je počelo idejom koju sam proslijedio Ministarstvu obrane koju su oni prihvatili i mogao sam se tehnički početi pripremati za taj put. Iznimna mi je čast bila nešto učiniti u prigodi obilježavanja 15. obljetnice hrvatskog članstva u NATO-u, a poklopilo se da se iste godine obilježavala i 75. obljetnica NATO saveza što je svemu dalo još jednu dodanu vrijednost. Put je bio vrlo zahtjevan bez obzira na moju fizičku spremnost. Vremenski uvjeti bili su najgori mogući jer me svaki dan pratila kiša ili tuča i zato sam planirane etape morao po tri sata duže voziti što je iziskivalo dodatan napor. Unatoč svemu tome stigao sam dan prije od planiranog, tako da sam deseti dan ujutro već bio u Zapovjedništvu NATO-a.

Nebrojene su dionice koje ste do sada prošli biciklom. Što vam je glavni motiv?

Kad je riječ o bitnim događajima za Hrvatsku ili Hrvatsku vojsku tada želim dati svoj mali doprinos njihovu obilježavanju. Vožnja biciklom u tim prilikama također je jedna mala žrtva, ali ona je neusporediva sa žrtvom koju su podnijeli hrvatski vojnici, a posebno oni koji su dali svoje živote.

Kako se pripremate za te vožnje, posebno one iznimno zahtjevne kao što je bio put do Bruxellesa?

Vožnja biciklom do Bruxellesa bila mi je najduža vožnja i najveći izazov do sada. Sam sebe iznenadio sam u nekim stvarima za koje sam mislio da ih teško mogu ostvariti. Druga dionica do Bruxellesa bila mi je iznimno teška i naporna jer sam u jednom danu odvozio 386 kilometara i za to mi je trebalo 23 i pol sata. Ako biste samo sjedili na biciklu toliko vremena bilo bi vam naporno, a gdje još ako ga i vozite. Kada govorim o treninzima, onda moram reći da su na prvom mjestu moje radne obveze u postrojbi. Uglavnom treniram vikendom kada odvezem 400 kilometara i biram što teže dionice, po mogućnosti brdovite. Za sada toliko stignem.

U trenucima krize tijekom vožnje padne li vam na pamet što mi je ovo trebalo? Kako nadvladate takve krize?

Naravno da dolaze krize. Ako vozite 18 sati ili primjerice 23 sata koliko mi je trajala spomenuta dionica do Bruxellesa onda naravno da vas u pojedinim trenucima uhvati kriza. Posebno mislim na loše vremenske uvjete koje su dodatna otegotna okolnost. U životu sam naučio da takve krize morate u desetak minuta psihološki nadvladati. Bilo smijehom, bilo razgovorom sa samim sobom ili pjesmom ili razmišljati zašto radite to što radite. Samo da iz sebe izbacite te loše misli. Kad to uspijete nadvladati, dalje vozite bez problema.

Imate li u planu neke nove inicijative?

Sljedeće godine obilježavamo 30. obljetnicu VRO Oluja i želja mi je odvoziti put do otoka Mljeta i na taj način povezati sjevernu i južnu Hrvatsku, ali to je još uvijek za sada u nekim početnim planovima. Ne znam u kakvom će mi stanju biti koljena iduće godine.

---

Uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja, varaždinski župan Anđelko Stričak dodijelio je priznanje bivšem načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, umirovljenom admiralu Robertu Hranju – za doprinos u izgradnji Hrvatske vojske, povratku Puma u Varaždin te očuvanju digniteta Domovinskoga rata. Zahvalu župana za promociju Hrvatske vojske u zemlji i svijetu primio je pripadnik Puma Ivica Nerer koji je svečano ispraćen na put biciklom prema Kninu. “Iznimno sam ponosan što sam dobio priznanje Varaždinske županije, kraja gdje sam rođen, kraja koji je bitno utjecao na moje vrijednosne stavove, navike“, rekao je Robert Hranj, umirovljeni admiral. “Ujedno je to pokazatelj koliko mi kao hrvatski vojnici pridonosimo lokalnom stanovništvu i samim građanima Republike Hrvatske. Tako da ova zahvala nije samo moja nego svih pripadnika Oružanih snaga“, istaknuo je razvodnik Ivica Nerer pripadnik Puma.

---

RAZGOVARAO: Željko Stipanović; Foto: Željko Stipanović, privatna arhiva