Prve službene odore, uz već uvedene odore Hrvatske ratne mornarice, odnosile su se na Hrvatsku kopnenu vojsku te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračnu obranu. Stoga je te odore ispravno nazvati odorama Oružanih snaga Republike Hrvatske

Nakon što je počeo formalno-pravni proces ustrojavanja OSRH, pristupilo se izradi službenih odora. Uzor za njihov izgled i kroj suvremene su odore oružanih snaga članica Sjevernoatlantskog saveza, posebno SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Savezne Republike Njemačke, ali i povijesni kontinuitet posebnog identiteta službenih odora na hrvatskom prostoru. Razlog korištenja sličnog izgleda i kroja leži u tradiciji izgleda odora zapadnih savezničkih snaga koje su koristile otvoreni ovratnik, gotovo identičan raspored džepova, kravatu i boje prilagođene granama. No kako je cilj svih oružanih formacija i stvaranje vlastitog identiteta, tako je identitet hrvatskih odora temeljen na motivima na oznakama činova i oznakama pripadnosti, posebno motiv starohrvatskog pletera ili stilizirane izvedbe motiva hrastovih grana, lišća i ploda. Izmjenom odora otvorilo se novo poglavlje hrvatske vojne povijesti i oružanih snaga suverene hrvatske države. Ono što je obilježilo razdoblje uvođenja službenih odora svakako je svojevrsno šarenilo i česta izmjena pojedinih dijelova u relativno kratkom razdoblju.

Sastavne dijelove zimske odore činili su kapa, mantil, bluza, košulja dugih rukava, kravata, hlače, remen, cipele i opasač, a sastavne dijelove odore za ljetno razdoblje činili su košulja kratkih rukava, hlače, remen i cipele. Mantil odgovara boji odore, s dvorednim kopčanjem s po četiri gumba s dodatna dva gumba ušivena u visini suvratka. Na obje strane mantila od ramena do visine prsa ušiven je ispust od tkanine učvršćen jednim gumbom, koji nije imao funkciju osim vizualne. Na ramenima mantila ušivene su naramenice na kojima se isticala oznaka čina izrađena tehnikom tkanja. Prve inačice činova učvršćivane su čičkom, a drugi tip kolokvijalno je nazvan tunel i navlačio se na naramenicu. Bluza je klasičnog kroja s otvorenim ovratnikom, blago strukirana s jednorednim kopčanjem s četiri gumba, a u visini prsa i na bočnim stranama ušiveni su džepovi čiji se preklopi kopčaju jednim gumbom. Košulja dugih rukava izrađena je od tkanine boje pijeska s džepovima ušivenim u visini prsa koji se zatvaraju preklopima. Košulja novonastalih odora posebna je po gumbima koji drže ovratnik. Kravata je od tkanine smeđe boje na kojoj je tkanjem izvezen uzorak pletera i crte između njih. Košulja kratkih rukava izrađena je od tkanine boje pijeska s džepovima položenim u visini prsa koji se zatvaraju preklopima i kopčaju metalnim gumbima. Umjesto gumba na posuvratku košulje, na tom se mjestu nose umanjene oznake pripadnosti sa zapučka bluze. Košulja kratkih rukava, kao vanjski dio odore, sadrži i naramenice učvršćene gumbom. Hlače su standardnog kroja s naborom duž prednjeg dijela. Opisana službena odora korištena je do 1995. godine. Kapa službene odore izrađena je od tkanine u boji odore, s blago povijenim tjemenom, a sjenilo kape i obodni remen izrađeni su od kože smeđe boje. Obodni remen kape sadrži ispust izrađen zlatovezom duž gornjeg dijela. Obodni remeni, tzv. podbradnjaci, učvršćeni su metalnim držačima izrađenim tehnikom otiska na metalu, patinirani su i sadrže prikaz pletera u izvornom obliku. Cipele, remen za hlače i opasač izrađeni su od kože smeđe boje. Kopča opasača odgovara kopči povijesno-tradicijske odore. Kopča remena za hlače pozlaćena je i patinirana, izrađena otiskom na metalu u čijem je središtu bio učvršćen grb RH koji izgledom odgovara grbu s kopče opasača.

Zanimljiva je oznaka pripadnosti na zapučku odore načelnika Glavnog stožera HV-a generala Janka Bobetka. Takvu će oznaku nositi i generali Anton Tus i Petar Stipetić. Riječ je o oznaci s pokratom HV, ali s dva reda slova V, iz koje će poslije proizići inačica s jednim V u pokrati HV, koja je zadržana do danas.

Marin Sabolović