Pobuna protiv Franaka s početka IX. st. važan je događaj za rekonstrukciju ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. U to se vrijeme prvi put spominju vladari hrvatskog podrijetla na našim prostorima, a dolazi i do prvih pokušaja organizacije nekog tipa države…

Nakon smrti cara Karla Velikog 814. godine, vlast u Franačkoj nasljeđuje Ludvik I. Pobožni (778. – 840.). U vrijeme njegove vladavine dolazi do jačanja lokalnih moćnika, koji počinju iskorištavati nered u organizaciji na području cijelog carstva za vlastite interese. Dolazi i do sve većeg nezadovoljstva njihovom upravom, a jedan takav primjer u Panonskoj Hrvatskoj doveo je do otvorenog ustanka.

Ljudevit Posavski (? – 823.), kao nasljednik Vojnomira Slavena, bio je knez Panonske Hrvatske i franački vazal sa sjedištem u Sisku. Njegova se kneževina uzdigla nakon pada Avarskog Kaganata na samom početku IX. st. i većina se povjesničara slaže da je želio neku vrstu autonomije u odnosu na Franke, odnosno da je za cilj imao ujedinjenje panonskih Slavena.

Pritužbe caru

Furlanski markgrof Kadolah (umro 819.), nametnuo je na području Panonske Hrvatske rigidnu franačku upravu koja se ponajviše manifestirala velikim novčanim nametima i nasiljem prema domicilnom stanovništvu. Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet navodi da Franci Hrvatima nisu ostali u dobroj uspomeni: “Bijahu toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i davali psima.” Ljudevit je 818. poslao preko svojih izaslanika caru Ludviku I. Pobožnom na sabor u Herstalu pritužbe protiv markgrofa. Kako nisu urodile plodom, u ljeto 819. dolazi do oružanog ustanka protiv franačke vlasti.

Odmah nakon podizanja ustanka, Ljudevit je u okolna područja odaslao poslanstva, želeći tamošnje narode ili njihove velikaše pridobiti na svoju stranu. Uspio je dobiti potporu Timočana i Karantanaca. Kadolah je predvodio prvu vojsku koja je 819. poslana iz Italije radi gušenja ustanka. Nije ostvarila ozbiljniji uspjeh te se ubrzo bila prisiljena povući, a nakon povratka u Furlaniju velikaš je preminuo od groznice. Nakon vojnog uspjeha Ljudevit nije likovao nego se pokušao okrenuti diplomaciji i ponovnom pokušaju mirnog rješenja situacije. Pretpostavlja se da je ponovno kontaktirao s carem Ludvikom te mu preko izaslanika poručio da je voljan priznati njegovu vrhovnu vlast uz uvjet da obustavi dovođenje franačkih feudalaca koji će provoditi samovolju. Izgleda da je car odbio te uvjete jer uskoro je Kadolahov nasljednik markgrof Balderik okupio vojsku kako bi pokorio Karantance. Ujesen 819. na Dravi dolazi do bitke s Ljudevitovom vojskom.

Bratoubilački sukob

Istodobno, kao franački vazal s juga, iz Primorske Hrvatske u Panoniju provaljuje knez Borna (umro 821.), ali doživljava poraz na Kupi. Presudnu ulogu u Ljudevitovoj pobjedi imali su Gačani, koji su s Bornine strane prešli na njegovu. Za razliku od njih, Ljudevitov punac Dragomuž pridružio se Borni. O silini bitke govori podatak da je Borna jedva preživio, a Dragomuž je poginuo. Ljudevit nakon pobjede ulazi u Primorsku Hrvatsku pljačkajući i paleći te potiskuje Borninu vojsku u utvrde. Ubrzo se Ljudevitu u napadima na položaje Bornine vojske pridružio i gradeški patrijarh Fortunat. Situacija na terenu počinje se mijenjati početkom 820., kad je nakon sabora u Aachenu na kojem je sudjelovao i Borna, dogovoreno da će se na odmetnutog kneza krenuti s trima carskim vojskama.

Otpor iz Siska

Na proljeće te godine počela je vojna kampanja protiv Ljudevita. Prva vojska prodirala je preko Italije, točnije Noričkih Alpa, druga preko Karantanije, a treća preko Bavarske. Čini se da je sam Ljudevit ratovao protiv druge vojske. Nakon što su se tri vojske sastale u Panoniji, Ljudevit je bio prisiljen zatvoriti se u utvrdu na jugu Siska i prepustiti svoju zemlju neprijateljskoj pljački. Međutim, Franci i njihovi vazali nisu uspjeli ostvariti glavni vojni cilj, a to je bilo svrgavanje Ljudevita. Početkom 821. ponovno dolazi do sabora u Aachenu. Zaključci su bili slični, jednako kao i nova vojna akcija protiv Ljudevita. Ponovno su poslane tri vojske, nije ostvaren primarni cilj i Ljudevit još uvijek nije bio svladan. U međuvremenu u Primorskoj Hrvatskoj umire Borna, a nasljeđuje ga Vladislav. Tek kad je 822. iz Italije na Ljudevita krenula deseta po redu carska vojska došlo je do konkretnih rezultata. Knez Panonske Hrvatske bio je protjeran iz Siska te se sklonio, a njegova je zemlja pokorena. Ljudevit je konačno slomljen u proljeće 823., kad se sklonio kod Bornina ujaka Ljudemisla, koji ga je, najvjerojatnije po franačkom nalogu, dao pogubiti. Bio je to konačan kraj ustanka Ljudevita Posavskog i slom ideje o zajedništvu te mogućem stvaranju velike slavenske države.

Ustanak Ljudevita Posavskog vrijedan je za rekonstrukciju ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. U to se vrijeme prvi put spominju vladari hrvatskog podrijetla na našim prostorima, a dolazi i do prvih pokušaja organizacije nekog tipa države.

Josip BULJAN