Bliska zračna potpora definirana je kao svako djelovanje zračnih snaga u neposrednoj blizini prijateljskih snaga zbog čega ju je nužno prije svakog napada koordinirati s njihovim manevrom i vatrama

Veza između borbenih zrakoplova i kopnenih snaga – tako bi se najkraće mogao opisati posao JTAC-a (Joint Terminal Attack Controller), odnosno kontrolora bliske zračne potpore. Oni na bojištu obavljaju iznimno zahtjevnu zadaću, a to je kontrola i integracija vatre te usmjeravanje djelovanja borbenih zrakoplova tijekom provedbe bliske zračne potpore kao i u drugim zračnim operacijama. “JTAC je osoba koja je ovlaštena dati dopuštenje za otpuštanje naoružanja borbenih zrakoplova tijekom bliske zračne potpore kopnenim snagama. U praksi to funkcionira tako da zapovjednik postrojbe koju podupiremo i koji ima ovlast napasti metu predaje tu ovlast JTAC-u, a mi onda u taktičkoj situaciji prenosimo tu ovlast na zrakoplov. Dakle, mi smo veza između kopnenih snaga i borbenih zrakoplova koji podupiru te snage,” objašnjava nam zamjenik nacionalnog JTAC koordinatora (Deputy JTAC Program Manager) u Oružanim snagama Republike Hrvatske satnik Emanuel Hamer, inače zapovjednik Tima bliske zračne potpore u Zapovjednoj satniji 3. mb Pauci GMBR-a. “Bliska zračna potpora je,” tumači nam satnik Hamer, “svako djelovanje zračnih snaga u neposrednoj blizini prijateljskih snaga zbog čega ju je nužno prije svakog napada koordinirati s njihovim manevrom i vatrama.” Bliska zračna potpora nije isključivo definirana neposrednom blizinom prijateljskih snaga, nego je određuje situacija te se može provoditi i na većim udaljenostima, do 10 i više kilometara.

“Primjerice, ako se u području odgovornosti satnije/bojne zahtijeva djelovanje borbenih zrakoplova i zemaljskog topništva, kao što je to bio slučaj na vježbi Immediate Response 21, mi moramo integrirati zrakoplove tako da ne ograničavamo vatre, nego da osiguramo provedbu združene vatrene potpore u dodijeljenom području odgovornosti. Moramo voditi računa i o prijateljskim snagama kako ne bi bile ugrožene djelovanjem zračnih snaga, to jest spriječiti ‘prijateljsku vatru’. Ta je koordinacija neposredna i prije svakog napada JTAC se mora uvjeriti da su ostvareni svi uvjeti za sigurno djelovanje zračnih snaga, odnosno da su prijateljske snage sigurne kako bi se postigao najveći učinak i održao tempo napada podupirane postrojbe,” govori satnik Hamer te dodaje kako je JTAC-ima najvažnije osigurati sigurnost vlastitih snaga te ostvariti blisku zračnu potporu pri čemu se ne smije ograničavati djelovanje postrojbi borbenih rodova kao ni postrojbi rodova borbene potpore.

 Metode napada

Kad je riječ o mjestu djelovanja, kontrolori bliske zračne potpore obično se nalaze na “prednjem položaju”, u potpori manevarskim snagama, s kojeg imaju nadzor nad protivničkim snagama. Međutim, mogu se nalaziti u protivničkoj dubini i podupirati izvidničke aktivnosti. Prema riječima zamjenika nacionalnog JTAC koordinatora, dvije su metode napada u bliskoj zračnoj potpori. “Jedna je od metoda napada ‘bombe na koordinatu’, kad pilot borbenog zrakoplova ne zna što mu je meta pa JTAC generira zemljopisne koordinate i na njih borbeno djeluje. Takva metoda napada koristi se za statičke mete. Druga su metoda napada ‘bombe na metu’, kad pilot borbenog zrakoplova mora vidjeti metu i prije ispuštanja naoružanja potvrditi da se radi o određenoj meti,” objašnjava satnik Hamer. JTAC-i u Hrvatskoj vojsci za dostizanje i održavanje sposobnosti provode zajedničku obuku s pilotima HRZ-a na avionima ZLIN 242 L i Pilatus PC-9 te helikopterima OH-58D Kiowa Warrior. Kao dugogodišnji JTAC, satnik Hamer imao je priliku raditi i na borbenim zrakoplovima Gripen, F16, trenažnim talijanskim AMX, češkim Aero L159, helikopterima Bell, Sikorsky, HH-60…

 Razina obučenosti

“JTAC mora biti obučen i sposoban reagirati na događaje u dodijeljenom području odgovornosti, s tim da je sigurnost uvijek na prvom mjestu,” napominje satnik Hamer. Posebno ističe činjenicu kako kvalificirani JTAC-i oružanih snaga članica NATO-a imaju jednaku razinu obučenosti te da su taktike, tehnike i procedure propisane savezničkim taktičkim publikacijama, što nam osigurava interoperabilnost i djelovanje u multinacionalnom i združenom okružju. “Hrvatski JTAC-i u potpunosti su interoperabilni i integrirani u sustav bliske zračne potpore savezničkih snaga,” tumači ovaj JTAC. Ističe i da, kad je riječ o Hrvatskoj vojsci, sustavnim pristupom i organizacijom te kontinuiranom provedbom obuke kontrolora bliske zračne potpore u domaćim i inozemnim aktivnostima imamo sposobnost provedbe bliske zračne potpore i našim i savezničkim snagama.

Sam proces ulaska u JTAC program počinje selekcijskom obukom koju provode JTAC instruktori i JTAC ocjenjivači, s tim da se od kandidata zahtijeva izvrsno znanje engleskog jezika, kao i poznavanje topografije i radioprocedura. Nakon toga kandidat prolazi NATO-ov certificirani tečaj koji traje pet tjedana, a obuhvaća teorijsku i praktičnu obuku. Po završetku tečaja, koji se trenutačno za hrvatske JTAC-e provodi u Sloveniji, certificirani JTAC u Hrvatskoj prolazi evaluaciju nakon koje, zadovolji li sve kriterije, postaje i kvalificirani kontrolor bliske zračne potpore. “Iako kandidat za JTAC-a mora zadovoljiti visoke kriterije, a svakodnevni rad podrazumijeva veliku odgovornost i stres, mogu reći da JTAC-i rade u iznimno zanimljivom, dinamičnom i međunarodnom okružju koje nas neprestano usmjerava da se usavršavamo i postajemo bolji,” zaključuje na kraju satnik Hamer uz poruku: “Postani JTAC.”

---

Potreba za integracijom zračnih snaga s manevrom kopnenih snaga i topništvom javila se još u Drugom svjetskom ratu. Saveznici su tad koristili pilote koji su s kopnenim snagama koordinirali upotrebu zrakoplova. No, tek se 1970-ih prestalo koristiti zrakoplovno osoblje za takve zadaće pa su se potom formalizirale procedure bliske zračne potpore

---

Martina Butorac

Foto: Tomislav Brandt