Brigadir Dragan Ljubičić, zapovjednik Vojnog zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu: “Vojno zdravstveno središte mora i u idućim godinama odgovoriti na sve zahtjeve koji proizlaze iz zakonskih i podzakonskih akata, na obveze koje proizlaze iz članstva u NATO savezu, ali prije svega treba se kontinuirano boriti da zadržimo i nastavimo privlačiti djelatnike jer kao što bez njih dosadašnji rezultati ne bi bili mogući, oni su temelj daljnjeg razvoja, usvajanja novih sposobnosti i spremnosti da odgovorimo na izazove.”

Kao i za sve građane Republike Hrvatske, zbog pandemije koronavirusa, a zatim i potresa, prošla i ova godina za pripadnike Vojnog zdravstvenog središta Zapovjedništva za potporu izrazito su izazovne. Sa zapovjednikom VSZ-a brigadirom Draganom Ljubičićem razgovarali smo o angažmanu djelatnika VZS-a u izvanrednim situacijama, pružanju pomoći civilnim institucijama u borbi protiv pandemije te o budućim zadaćama i modernizaciji VZS-a.

Vojno zdravstveno središte osnovano je u ožujku 2008. Kako ocjenjujete njegovu ulogu, rast i razvoj tijekom vremena?

Vojno zdravstveno središte vojna je zdravstvena ustanova osnovana za potrebe pružanja zdravstvene zaštite djelatnicima Ministarstva obrane i pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske na primarnoj i sekundarnoj razini. Nositelj je provedbe zdravstvene potpore u Oružanim snagama Republike Hrvatske, provedbe i razvoja vojnog zdravstva i ujedno je nastavna baza za obavljanje rada pod nadzorom doktora medicine bez specijalizacije i dijela specijalističkog staža vojnih zdravstvenih djelatnika. Vojno zdravstveno središte ustrojstvena je jedinica Zapovjedništva za potporu.

Mjesto i uloga Vojnog zdravstvenog središta u vrijeme njegova nastajanja prije trinaest godina nisu bili ovako precizno definirani zakonskim i podzakonskim aktima. Kroz sve ovo vrijeme, zahvaljujući naporu i zalaganju mojih prethodnika, djelatnica i djelatnika VZS-a te stručne uspravnice u Zapovjedništvu za potporu, Glavnom stožeru i Ministarstvu obrane, došli smo u situaciju da se prepozna značaj i uloga rada te postrojbe ne samo u okvirima MORH-a i OSRH nego i u funkcioniranju sustava zdravstvene zaštite u cjelini.

Prošla, 2020., pokazala se prijelomnom godinom. Potres pa pandemija stavili su djelatnike VZS-a pred nove izazove. Što je za njih značio potres u Zagrebu, a onda i onaj u Petrinji? Koje je zadaće ta situacija stavila pred njih? S kakvim su se poteškoćama susreli?

Protekla je godina bila izazovna za sve građane Republike Hrvatske pa tako i pripadnike VZS-a. Kad govorimo o situacijama izazvanim potresima, u slučaju potresa u Zagrebu odmah smo reagirali organizacijom pripravnosti medicinskih timova u vojarni “1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia”. Nasreću, sve aktivnosti koje smo imali 22. ožujka 2020. bile su manjeg intenziteta. Prilikom potresa u Petrinji situacija je bila zahtjevnija i kompleksnija. Međutim, moram istaknuti da smo već 40 minuta nakon potresa imali u spremnosti tri medicinska tima, koja su u skladu sa zapovijedi načelnika GS OSRH upućena u potresom pogođeno područje. Usto, pripremljena su bila u pričuvi dodatna tri tima ako bi situacija to zahtijevala. Ti su timovi zajedno s civilnim kolegama sudjelovali u premještanju pacijenata iz izdvojenog objekta sisačke bolnice (plućni pacijenti, pacijenti na palijativnoj skrbi i COVID pacijenti). Dio pacijenata prema Zagrebu transportiran je motornim vozilima, a dio helikopterom HRZ-a, uz pratnju naših djelatnica. Kad danas, s vremenskim odmakom, ocjenjujemo reakciju na navedene događaje, smatram da smo kao sustav reagirali pravodobno, koordinirano i u skladu s pravilima struke.

Nakon potresa timovi VZS-a pružali su potporu kolegama iz HKoV-a kao nositelju aktivnosti OSRH na potresom pogođenom području, kroz pomoć pripadnicima OSRH, ali i stanovništvu u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”.

Provođena je i aktivnost pojačanog veterinarskog nadzora. Aktivnost službene kontrole hrane za stanovništvo područja pogođenog potresom, a koju je pripremao Pleter, provođena je svakodnevno na svim lokacijama na kojima se hrana pripremala.

Što su djelatnici VZS-a radili tijekom prvog i drugog vala pandemije COVID-19? Koliko su bili spremni na izvanredne situacije? Koji su bili najveći problemi s kojima ste se suočavali? Kako ste zadovoljni načinom na koji su riješeni?

Pandemija kao takva bila je tad nešto novo i izazovno za cijeli zdravstveni sustav pa tako i za OSRH. Kao što ste navodili u prijašnjim tekstovima, djelatnici Odjela za preventivno-medicinsku zaštitu (OzPMZ) već su u siječnju 2020. upozorili na opasnost od razvoja epidemije. U skladu s tim procjenama i u koordinaciji sa stručnom uspravnicom i nadređenim Zapovjedništvom za potporu, pristupilo se nabavi zaštitnih sredstava tako da početak pandemije i prve slučajeve bolesti među pripadnicima OSRH nismo dočekali nespremni. U daljnjem odgovoru na pandemiju vrlo je važna bila kvalitetna koordinacija OzPMZ-a i Odjela za veterinu u provedbi protuepidemijskih DDD mjera koje se kontinuirano obavljaju u skladu s potrebama na svim lokacijama gdje rade djelatnici MORH-a i OSRH. Svoj su rad uvjetima pandemije morale prilagoditi i ostale unutarnje ustrojstvene cjeline VZS-a (ambulante, zavodi) i smatram da je to u cjelini uspješno obavljeno.  

Tijekom borbe protiv pandemije 2020., zbog potrebe za zbrinjavanjem većeg broja zaraženih, aktivirana je i zagrebačka Arena. Kakvu su ulogu u tome imali djelatnici VZS-a? Kakva su iskustva?

Djelatnici VZS-a aktivno su sudjelovali u funkcioniranju NOS-a Arena, koji je formiran na razini OSRH. Rad pripadnika OS-a bio je organiziran kroz funkcioniranje dvaju timova djelatnika u sastavu od tri liječnika i šest medicinskih tehničara/sestara koji su radili u dvotjednim turnusima (dnevni rad bio je organiziran u 12-satnim smjenama). Djelatnice i djelatnici VZS-a bili su nositelji jednog tima. Normalno da je tip rada u Areni bio izazov za naše djelatnike s obzirom na to da se radilo o kontinuiranom zbrinjavanju pacijenata s kojima se ne radi svakodnevno. Zahvaljujući prethodnom radnom iskustvu, odličnoj organizaciji rada i stručnoj pomoći kolega iz KBC-a Sestre milosrdnice kao nositelja aktivnosti, vrlo brzo su se prilagodili načinu rada i izvršili sve zadaće koje je nametnuo rad s COVID pacijentima.

U novom valu, kojem upravo svjedočimo, najavljuje se ponovno otvaranje Arene. Što to znači za djelatnike VZS-a? Na koji bi način trebali sudjelovati u zbrinjavanju oboljelih? Imamo li dovoljno djelatnika i možemo li uspješno organizirati takav dodatni angažman? Koliko prethodno iskustvo pomaže u pripremama za sličan scenarij 2021.?

Pripadnici VZS-a spremni su za eventualni nastavak rada stacionara Arena. Za provedbu navedene zadaće imamo pripremljene i spremne djelatnike, s iskustvom provedbe prve faze funkcioniranja. Jasno je da iskustvo stečeno u 2020. godini, pri čemu su usvojene sve radnje i postupci potrebni za rad s COVID pacijentima, olakšava uključivanje u nastavak zbrinjavanja pacijenata u tim uvjetima.

Jesu li i u drugim dijelovima Hrvatske pripadnici OSRH/VZS-a bili pojačano angažirani u borbi protiv pandemije? Gdje, koliko i kako?

Tijekom pandemije, u skladu sa zahtjevima upućenim OS-u, pripadnici VZS-a s ostalim kolegama iz OS-a bili su uključeni u pomoć funkcioniranju Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije, dok su samostalno sudjelovali u potpori rada Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” u Zagrebu. U oba se slučaja radilo o pomoći u praćenju kontakata s pozitivnim pacijentima, vođenju baze podataka i pružanju svih potrebnih informacija građanima o postupanju tijekom bolesti. Osim zdravstvenog dijela, moram istaknuti angažman pripadnika Zapovjedništva za potporu, posebice Bojne za opću logističku potporu i dr., u postavljanju ekspedicijskog kampa ispred KB-a Dubrava, te šatora, šatorskih naselja i druge terenske opreme širom Hrvatske, a sve kako bi se zdravstvenom sustavu i civilnim institucijama pružila pomoć u organizaciji zdravstvene zaštite stanovništva od zarazne bolesti.

Kakva je suradnja OSRH/VZS-a s civilnim strukturama vezano uz pandemiju? Koje su specifične sposobnosti koje OSRH/VZS ima i koje mogu pružiti civilnoj zajednici u borbi protiv bolesti?

Suradnja s civilnim institucijama tijekom pandemije bila je vrlo dobra zahvaljujući koordinaciji procesa s razine Glavnog stožera i Ministarstva obrane. Osim navedenih primjera suradnje s civilnim zdravstvenim ustanovama, u dosadašnjem tijeku pandemije Oružane snage dale su potporu organiziranjem helikopterskog prijevoza COVID pozitivnih pacijenata u skladu sa za to predviđenim procedurama, pri čemu su kolege iz HRZ-a izvršile posebne preinake u helikopterima namijenjenim za provedbu navedenog prijevoza.

Djelatnici VZS-a dio su OSRH i prolaze kroz cikluse vojnih obuka i vježbi. Koliko im je ta obučenost i uvježbanost pomogla u odgovoru na izazove koji su se pred njima pojavili 2020./2021.? Koliko su ranije provođene vježbe i njihovi zamišljeni scenariji pomogli u razvoju sposobnosti potrebnih za rješavanje suvremenih izazova?

Pandemija, pa i potresi, nisu nešto svakodnevno i kao takvi nisu mogli biti na taj način inkorporirani u obuku i vježbe. Međutim, djelatnice i djelatnici VZS-a imaju iskustvo iz Domovinskog rata, iz prijašnjeg rada u civilnim zdravstvenim ustanovama, iz sudjelovanja u mirovnim misijama i međunarodnim vojnim operacijama, sa stručnih tečajeva koji se provode u okviru OSRH ili u suradnji s civilnim institucijama, što je sve zajedno pridonijelo razvoju sposobnosti nužnih za uspješan odgovor na izazove u protekloj godini.

Uz ostalo, djelatnici VZS-a sudjelovali su i u cijepljenjima na terenu. Jesu li cijepljeni samo pripadnici OSRH ili i civili? Gdje su se dosad provodila takva cijepljenja? Koliko ih je bilo? Planira li se njihov nastavak? Koliki je broj pripadnika OSRH dosad bio obuhvaćen cijepljenjem? Koji je pretpostavljeni cilj/postotak procijepljenih da bismo mogli biti zadovoljni? Ima li poteškoća i kojih?

U Petrinji su nositelji provedbe cijepljenja civila kao i pripadnika OSRH bili timovi HZJZ-a, dok su naši djelatnici pomagali kolegama pri provedbi navedene aktivnosti. Ako govorimo o poteškoćama, to je kao i za cijelu zemlju smanjena isporuka cjepiva, koja posljedično narušava predviđenu dinamiku cijepljenja. Kao što znate, cijepljenje pripadnika MORH-a i OSRH, kao i ostalih građana RH, na dragovoljnoj je osnovi. Iznimka su pripadnici OSRH koji se upućuju u mirovne misije i operacije jer je COVID-19 uvršten na popis bolesti protiv kojih se provodi obvezno cijepljenje. Cijepljenje u OSRH provodi se u skladu s prioritetima (zdravstveno osoblje, kronični bolesnici, pripadnici koji se upućuju u mirovne misije i međunarodne vojne operacije itd.). S obzirom na učestaliji prijam cjepiva, vjerujem da ćemo u najskorije vrijeme biti u stanju provesti cijepljenje svih pripadnika MORH-a i OSRH koji su za to pokazali interes. Što se tiče željenog cilja/broja procijepljenih, intenzivno pratimo iskustva OS-a drugih zemalja (Izrael, SAD, Velika Britanija), koja bi uz stanovište stručne uspravnice i HZJZ-a trebala iskristalizirati naše stanovište o tome, imajući i dalje u vidu dragovoljnost izbora. Sva dosad planirana cijepljenja uspješno su provedena, uz planirani odaziv djelatnika i bez zabilježenih ozbiljnijih popratnih pojava i neželjenih reakcija.   

Krizne situacije, kao što su bile one vezane uz potres na petrinjskom području, mogu destabilizirati i najjače ljude. Je li tijekom protekle godine bilo potrebe za pojačanim angažmanom vojnih psihologa? Koji su događaji izazvali potrebu za povećanom psihološkom pomoći? Je li ona pružana samo vojnim osobama ili i civilima? Imamo li dovoljno vojnih psihologa?

Tijekom protekle godine, koju je obilježila pandemija COVID-a i potresi, bilo je više potreba za psihološkom pomoći pripadnicima OSRH u usporedbi s godinama prije toga, što je i očekivano. Postrojbeni vojni psiholozi u protekloj su godini svoje pripadnike s takvim poteškoćama često upućivali kliničkim vojnim psiholozima Vojnog zdravstvenog središta na specijalističku psihološku pomoć (kliničke psihologijske dijagnostičke obrade, klinički psihološki tretmani, psihoterapijske intervencije). Pritom su i postrojbeni vojni psiholozi OSRH i klinički vojni psiholozi VZS-a često prilagođavali način rada aktualnoj (epidemiološkoj i dr.) situaciji, provodili psihološka savjetovanja i psihološke krizne intervencije i telefonski i preko interneta (online, preko maila i videopoziva). Iako su vojni psiholozi primarno usmjereni na dobrobit pripadnika OSRH i skrb o njima (u ovom se slučaju ustvari radilo o psihološkoj pomoći pomagačima jer su naši pripadnici pomagali civilnim žrtvama potresa), u situacijama kao što je petrinjski potres cijele su Oružane snage obavljale jednu od svojih temeljnih zadaća, a to je pomoć civilima i civilnim institucijama. U skladu s navedenim, prema potrebi su djelovali i vojni psiholozi. Prvi tjedan nakon petrinjskog potresa vojni su psiholozi u opsegu u kojem su mogli sudjelovali i u pružanju neposredne pomoći civilima u vojarni u Petrinji.

Kao dodatna potreba u protekloj godini, koju karakteriziraju višestruke krize, pokazala se povećana potreba i za kliničkim vojnim psiholozima, zato što određenom broju pripadnika treba i specijalistička razina pomoći za koju su jedino oni osposobljeni.

 

I proljeće 2021. protječe u znaku pandemije. Što to znači za djelatnike VZS-a? Koje su zadaće pred vama?

Nastavak pandemije označava nastavak izazova iz protekle godine. Zahtijeva od svih cjelina VZS-a dodatni napor i angažman da se uz redovite zadaće i aktivnosti koje čine svakodnevne aktivnosti zdravstvene potpore na terenu, redovit rad ambulanti, aktivnost HZMP-a na otoku Krku pripremimo i za povećanje intenziteta cijepljenja pripadnika MORH-a i OSRH. Potrebno je napomenuti da nas je pandemija prisilila na reorganizaciju rada zbog činjenice da smo oko 1000 m² prostora Zavoda za zrakoplovnu medicinu ustupili COVID bolnici Dubrava, te rad Zavoda organizirali u drugim vojnim prostorima VZS-a. Na taj smo način omogućili kontinuitet u obavljanju pregleda u Zagrebu i nastavak rada Zavoda kao ovlaštenog centra za provedbu pregleda i civilnog zrakoplovnog osoblja. U planu je i širenje provedbe rada barokomore u sastavu Zavoda za pomorsku medicinu na temelju proširivanja ugovora s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, na pacijente s uputnicom izabranog doktora medicine. Nastavljamo kontinuirano sudjelovanje u mirovnim misijama i međunarodnim vojnim operacijama, primarno kroz provedbu funkcije savjetnika za zdravstvo zapovjednika KFOR-a i voditelja Odjela združene zdravstvene potpore u Zapovjedništvu KFOR-a. Također, može se očekivati, u koordinaciji sa stručnom uspravnicom u Glavnom stožeru i Ministarstvu obrane, nastavak upućivanja liječnika na specijalizacije potrebne za funkcioniranje cjelina VZS-a.

Pripadnici OSRH aktivni su i u međunarodnim misijama, no pandemija utječe i utjecat će na rad i sudjelovanje u njima. Kako se u okolnostima svjesnosti o COVID-u provode pripreme za odlazak u misije i sudjelovanje u njima? Znače li nove okolnosti i povećana očekivanja od djelatnika VZS-a vezano uz taj segment aktivnosti?

Kao što sam istaknuo, novina je obvezno cijepljenje protiv COVID-19. Priprema pripadnika OSRH za odlazak u mirovne misije i međunarodne vojne operacije nameće niz obveza pripadnicima OzPMZ-a VZS-a, kroz provedbu epidemioloških pregleda i anketiranja kandidata za operacije koja u uvjetima pandemije imaju poseban značaj, izdavanje odgovarajućih certifikata i provedbu potrebnih testiranja i cijepljenja u ugovornim zavodima za javno zdravstvo kao i kontinuirano praćenje i nadzor higijensko-epidemiološke situacije u područjima razmještaja pripadnika OSRH.

Okolnosti u kojima danas živimo i radimo još su 2019. bile gotovo nezamislive. Koliko su one usporile ili možda ipak aktualizirale svjesnost o važnosti potrebe za modernizacijom VZS-a, boljom opremljenošću, popunjenošću, obučenošću? Imamo li dovoljno djelatnika zdravstvene struke u OSRH? Imamo li dovoljno kvalitetne opreme i što se radi vezano uz daljnje opremanje? Na što se treba staviti fokus?

Kad govorimo o modernizaciji, jasno je da će ona biti otežana u uvjetima pandemije iako je sustav u našem slučaju u protekloj godini napravio nekoliko značajnih iskoraka. Nabavljeno je devet novih sanitetskih motornih vozila od kojih je osam raspoređeno u VZS. Predmetna nabava najveća je istodobna nabava vozila čime su u znatnoj mjeri unaprijeđene sposobnosti VZS-a za provedbu zadaća zdravstvene potpore. Osim toga, nabavljene su i izolacijske transportne jedinice za visokozarazne bolesnike s pripadajućim zaštitnim odijelima za biološko-kemijsku zaštitu, nabavljen je dio opreme za rad Odjela za obuku zdravstvene službe u okviru Zavoda za pomorsku medicinu koja će omogućiti unapređenje provedbe stručnih tečajeva. Što se tiče djelatnika zdravstvene službe, potrebno je istaknuti da je naša popuna, s obzirom na stanje na tržištu rada, vrlo dobra.

Kako vidite VZS u godinama koje dolaze? Kakav bi trebao biti da ispuni očekivanja?

Cilj je zadržati dostignute sposobnosti te ih unaprijediti primarno u području zahtjeva koji proizlaze iz prihvaćenih Ciljeva sposobnosti, ali i podizanjem sposobnosti Zavoda na još višu razinu. Želimo nastaviti, a ako je moguće i intenzivirati edukaciju djelatnika jer su oni temelj funkcioniranja VZS-a. U suradnji s nadređenim Zapovjedništvom pripremamo se za prilagodbu ustroja novim zahtjevima. Ako se vratimo na početak razgovora, VZS mora i u idućim godinama odgovoriti na sve zahtjeve koji proizlaze iz zakonskih i podzakonskih akata, na obveze koje proizlaze iz članstva u NATO savezu, a one su u svakom novom planskom ciklusu sve opsežnije i složenije, ali prije svega treba se kontinuirano boriti da zadržimo i nastavimo privlačiti djelatnike jer kao što bez njih dosadašnji rezultati ne bi bili mogući, oni su temelj daljnjeg razvoja, usvajanja novih sposobnosti i spremnosti da odgovorimo na izazove koje nam donose iduće godine.   

Razgovarala: Lada Puljizević

Foto: Mladen Čobanović