Topničko-raketna bojna Gardijske oklopno-mehanizirane brigade provela je krajem listopada na vojnom poligonu “Eugen Kvaternik” vježbu s bojnim gađanjem. Na njoj je pokazala visoku razinu uvježbanosti svojih pripadnika, ali i interoperabilnost s drugim postrojbama

Krajem listopada dobar dio pripadnika Topničko-raketne bojne (TRB) Gardijske oklopno-mehanizirane brigade (GOMBR) Hrvatske kopnene vojske (HKoV) zamijenio je vojarnu “Bilogora” u Bjelovaru terenskim uvjetima. Zajedno sa svojim naoružanjem, vozilima, komunikacijsko-informacijskim sredstvima i drugom opremom, izmjestili su se na poligon “Eugen Kvaternik” kod Slunja. A kad učine tako nešto, jasno je – na redu su obučno-vježbovni vrhunci godine, tj. bojna gađanja. Cijela aktivnost trajala je sedam dana, a naziv joj je bio Združeno topništvo 24. Kao prvo, on je objašnjavao uporabu dviju vrsta oružja: vučenih haubica D-30 kalibra 122 mm te samohodnih višecijevnih lansera raketa (SVLR) BM-21 Grad jednakog kalibra. Drugo, označavao je združeni karakter vježbe, tj. činjenicu da su potporu TRB-u dale i druge postrojbe te sustavi, primjerice besposadne letjelice Vojnoobavještajne satnije GOMBR-a.

Posjećujemo topnike u području Gornjih Močila, prolazimo mali konvoj vozila za potporu te dolazimo na paljbeni položaj voda s haubicama D-30. “Kad gledamo današnje svjetske bojišnice, jasno je da je poželjno imati što bolju suradnju među postrojbama kako bismo postigli tzv. združene vatre. Tako standardiziramo zadaće te djelujemo učinkovitije i brže”, objašnjavaju nam na položaju. Haubička bitnica tog je dana djelovala prva. Vojnici, tj. posade uz haubice ne izgledaju nervozno, baš kao ni njihovi kolege u obližnjem kamionu u kojem je središte za upravljanje vatrom bitnice. Gomilu puta uvježbavali su gađanja na suho u vojarni i na bojnim gađanjima, pa i na velikim vježbama GOMBR-a i HKoV-a, te međunarodnoj Immediate Response. Uostalom, gađanje koje smo promatrali nije im bilo prvo na Združenom topništvu 24, gađali su i prethodnog dana. “Iznimno je motivirajuće promijeniti okolinu i doći na teren, na ovaj poligon. Za to smo školovani, za to se obučavamo, uvježbani smo i spremni za izvršavanje zadaće”, uvjereni su topnici.

Najbitnije za gađanje jest…

Glasovi iz radiouređaja čuju se sve češće, komunikacija se odvija u lancu raspoređenom širom poligona: nadređeno zapovjedništvo – prednji topnički motritelji – središte za upravljanje vatrom – posade bitnice. Kao i uvijek, prvi projektil ispaljuje top koji označava tzv. osnovno oružje. Posade tad idu u zaklon i oružje se aktivira s pomoću konopa. Potom posade izlaze iz zaklona i dalje djeluju kod samih oružja. Sve se ubrzava, i onda počinju vatra i buka. Pucnjevi se nižu, a u prekidima čujemo izraze poput: “korekcija vatre”, “vrijeme leta 34 sekunde, prijem”, “ispravno, prijem”, “udar!”, “elementi točni”, “kutomjer ispravno”… Ako ste laik, treba se koncentrirati da pohvatate tu komunikaciju, ali ono najbitnije za vježbovno gađanje jest – pogodci su precizni. Skupnica Ana Vrhovski prvi je put na terenu zapovijedala haubičkom desetinom, tj. posadom jedne od haubica D-30. “Prije gađanja uvježbavali smo se prilično dugo, a sve smo još dodatno intenzivirali dva tjedna prije no što smo došli na Slunj. Da, nova sam na sadašnjoj dužnosti, no uz pravu obuku sve se to može brzo svladati. Čak bih rekla da je jučer, na prvom gađanju, bilo više neizvjesnosti nego danas, no sve je prošlo bez ikakvih problema. Tako će biti i danas: radimo kao ekipa, vremenski su uvjeti dobri, nema kiše ni magle, haubice su u dobrom stanju…”, nabraja dočasnica. Vojnik Josip Ćurić poslužitelj je na haubici. Kaže da je za učinkovitu posadu ključno da svatko točno zna što treba učiniti u okviru svojeg posla, no dođe li do problema ili zastoja, bitno je da svi imaju dovoljno široko znanje da mogu pomoći pri otklanjanju. “Ipak, pripremali smo se dovoljno i sve ide kako treba”, zaključuje Ćurić. Oboje sa zanimanjem prate buduću modernizaciju topničko-raketnih sustava u OSRH. Podsjetimo, pokrenute su nabave samohodnih haubica na kotačima CAESAR i SVLR M142 HIMARS: “Moramo biti ukorak s vremenom.”

Haubice D-30 ispalile su prvu rundu, što ekipi Hrvatskog vojnika daje priliku da se izmjesti nekoliko stotina metara dalje, na drugi paljbeni položaj, na kojem su SVLR-i BM-21 Grad. Lanseri na kamionima DAC 665T već su napunjeni i spremni za gađanje, čekaju se samo zapovijedi. Dočekuje nas zapovjednik bitnice satnik Teo Viček i odmah nam objašnjava mjere sigurnosti. Nakon brifinga, prepričava nam dosadašnji tijek Združenog topništva 24: “Uživamo kad dođemo na teren. Ne samo zbog vježbe nego zato što je na Slunju uvijek dinamično, tu je više postrojbi, širimo suradnju, podižemo interoperabilnost s njima, služimo se dronovima…” Ono čime je časnik izrazito zadovoljan jest preciznost: “Ako gledamo tablice gađanja, ono kako pogađamo jest čak i preciznije od traženih kriterija.” Dok promatramo Gradove, Viček nam potvrđuje da bi jednog dana volio raditi i s modernijim sustavima, poput HIMARS-a, no istodobno naglašava da je BM-21 sredstvo iznimne ubojite sile, koje, doduše, nema velik domet, no može lansirati 40 raketa u samo 20 sekundi.

Cilj neutraliziran!

Ubrzo prekidamo razgovor jer vrijeme je za grmljavinu. Bitnica SVLR-a prvo je djelovala samostalno, a onda je slijedio vrhunac gađanja kad su D-30 i Gradovi djelovali istodobno. U jednom trenutku požalili smo što nismo bili na promatračnici s koje bismo vidjeli pogotke, no i vatra SVLR-a daje iznimno atraktivan prizor, pravu poslasticu za objektive našeg fotografa i snimatelja. I na lokaciji raketne bitnice, za dojmove pitamo pripadnike koji su sudjelovali u gađanju. Pozornica Antonela Jurčević nije izravno za oružjem, ali njezina dužnost računateljice barem je jednako bitna. U njezinu poslu ima puno matematike, geometrije i tablica, ali smatra da je za uspjeh dovoljno jednostavno – puno vježbati. “Da, uoči gađanja postoji trema, no onda je dobar osjećaj čuti da su rakete točno pogodile cilj”, opisuje pripadnica TRB-a. Zapovjednik desetine skupnik Tomislav Abramović dodaje da su oružja na Slunj došla potpuno spremna zahvaljujući dobrom održavanju i redovitim tjednim pregledima i provjerama, a ističe i da je Grad vrlo pouzdano oružje. Došli smo onda i na preciznost posade, koja je zahvaljujući visokoj razini uvježbanosti bila na visokoj razini, sve je izvršeno kako treba i nije bilo zastoja.

Paljbeni položaji nisu bili i zadnja točka našeg obilaska vježbe. Za kraj, krenuli smo prema jednoj povišenoj koti, na kojoj je bio tim prednjih topničkih motritelja. No, vjerujte, da nas nisu vodili njihovi kolege iz TRB-a, ne bismo ih lako pronašli onako skrivene i zamaskirane. Precizni pogodci topničkih i raketnih bitnica i njihova su zasluga. Općenito, Topničko-raketna bojna GOMBR-a na vježbi se pokazala jednim uigranim timom. Uz pojačanja iz drugih postrojbi, događaj nije mogao završiti drukčije nego uz riječi: “Cilj neutraliziran!”

Tekst: Domagoj Vlahović; Foto: Tomislav Brandt