U ključnom dokumentu za budućnost vojne brodogradnje na Otoku spominju se tri projekta nabave novih klasa brodova za vlastitu mornaricu. Fregate Type 26 u početku će biti manje-više izgrađene i nabavljene u skladu s dosadašnjim procedurama, fregate Type 31e mjerilo su uspješnosti Strategije, a brodovi FSS za prijevoz čvrstih tereta bit će ispit konkurentnosti domaćih brodograditelja u odnosu na strane kandidate…

Od projekata gradnje i nabave brodova koji se spominju u britanskoj Nacionalnoj brodograđevnoj strategiji, potvrđeno je da će osam fregata Type 26 (poznatih kao Global Combat Ship) po načelu jedna-za-jednu zamijeniti jednako toliko fregata Type 23 namijenjenih protupodmorničkom djelovanju. Sve brodove u klasi, također s uključenim protupodmorničkim sposobnostima ali i novim PZO sustavom Sea Ceptor, projektirao je i gradit će BAE Systems. Gradnja će se odvijati u serijama, od kojih će prva brojiti tri plovila (HMS “Glasgow”, HMS “Cardiff” i HMS “Belfast”).

Ugovorena je u srpnju 2017. kroz jedinstveni ugovor s fiksnom cijenom ukupne vrijednosti 3,7 milijarde funti. Tog je mjeseca počela i gradnja fregate “Glasgow”, prvog plovila u klasi. Sukladno terminskim planovima, prva Type 26 ući će u operativnu uporabu 2026. godine. Dostava preostalih dviju uslijedit će u intervalu od 15 do 18 mjeseci. Očekuje se da će oko 50 % ukupne vrijednosti čelika namijenjenog gradnji fregata doći iz britanskih izvora. Nabava čelika u odgovornosti je BAE Systemsa, koji je raspisao natječaj u skladu s najnovijim državnim smjernicama. Prema trenutačnim najavama, pregovori o gradnji druge serije trebali bi početi 2020. godine.

Pobjeda u Australiji

Cjelokupan program gradnje fregata Type 26 trebao bi trajati do 2035., a izvozne ambicije nisu bile toliko izražene kao u slučaju Type 31e. Međutim, prije mjesec dana objavljena je vijest da je Australija za svoju mornaricu odlučila kupiti klasu protupodmorničkih fregata koje će se bazirati na dizajnu Type 26. Ugovor za devet plovila klase Hunter (svako nosivosti 6900 tona) u okviru projekta SEA 5000 vrijedan je čak 26 milijardi američkih dolara. Britanski dizajn pobijedio je talijanski (Fincantierijev FREMM) i španjolski (Navantijin F-100). Iako će zarada tvrtke BAE Systems biti golema, program bi se teško mogao nazvati izvoznim, tj. izravnom prodajom.

Naime, fregate će biti građene u Australiji, u pogonima tamošnje podružnice BAE Systemsa, a australski premijer Malcolm Turnbull već se pohvalio da će program izravno otvoriti 4000 radnih mjesta u njegovoj zemlji te da će udio domaće industrije iznositi 65-70 %. Ipak, taj je posao u svakom slučaju izvanredna vijest za britansku industriju ratnih brodova.

Prvi pokušaj

Glavna tema Strategije ipak su fregate opće namjene Type 31e. Prvo, hitno su potrebne ratnoj mornarici kako bi održala potrebnu brojnost flote. Drugo, bit će i izvozno orijentirane. Treće, pristup projektu fregata Type 31e utemeljen je na načelima navedenim u Strategiji. Od samog je početka projekt pod nadzorom Odbora korisnika i Grupe pokrovitelja (v. prvi dio teksta, HV br. 556). Projektnim timovima savjete i zahtjeve davat će tzv. prijatelji korisnika. Proces gradnje i nabave bit će puno brži. U državni tim koji će raditi na projektu bit će imenovani stručnjaci iz područja industrije i to na pozicije za koje vladinim zaposlenicima nedostaje potrebnih vještina i iskustava.

Vlada je nakon objave Strategije pozvala tvrtke iz brodograđevnog sektora da dostave planove gradnje nove klase fregata Type 31e s proračunom od 250 milijuna funti po plovilu. Postavljeni terminski plan označen je kao “agresivan”, s planom potpisivanja glavnog ugovora o gradnji krajem 2018., početkom gradnje u prvom dijelu 2019. i operativnosti prve fregate od 2023. godine. Svako sljedeće plovilo u klasi postiglo bi operativnost u jednogodišnjim intervalima. Prva serija fregata brojila bi pet plovila, ali gornja granica nije određena.

Specifikacije fregata

Fregate opće namjene Type 31e bit će fokusirane na zadaće pomorske sigurnosti i borbenih djelovanja te osposobljene za ophodnju južnim Atlantikom, Karipskim morem i Perzijskim zaljevom, zadaće eskorta te NATO-ove operacije na Sredozemnom moru. Specifični taktičko-tehnički zahtjevi uključuju posadu od 80 do 100 članova i mogućnost djelovanja širom svijeta, od polarnih regija do Perzijskog zaljeva i Crvenog mora. Traženi doplov je 4500 NM, autonomija najmanje 28 dana, a podrazumijeva se mogućnost dopune gorivom na moru tijekom plovidbe. Helikopterska paluba treba imati hangar te mogućnost prihvata manjeg helikoptera tipa Wildcat i besposadne letjelice.

Uz sonar ugrađen u trup, topove srednjeg i malog kalibra te sustave za elektroničke protumjere, za specijalne je zadaće potrebno osigurati dodatni smještaj za ljudstvo i gumene brodice, skladišta za slučaj pomoći pri katastrofama itd. Elementi koji bi se mogli usvojiti su: aktivni sonar, brodski torpedi, tegljeni sonar, protupodmornički oružni sustavi, još jedan top srednjeg dometa te hangar za helikopter veličine Merlina. Točni sustavi i zahtjevi bit će definirani u glavnoj investicijskoj odluci programa. Izvoznost fregata Type 31e bit će izražena kroz konkurentnu cijenu i sposobnosti koje zadovoljavaju utvrđene zahtjeve potencijalnih kupaca. U suradnji s inozemnim mornaricama poduzeti su koraci kako bi se sagledali njihovi budući zahtjevi, koji će od samog početka biti ugrađeni u tehničke specifikacije fregata. Planirano je da idejni dizajn uključuje otvorenu arhitekturu, eventualne promjene te izbor naoružanja i senzora. Ključne riječi programa Type 31e u smislu izvoznosti jesu modularnost, interoperabilnost i inovativnost.

Glavni natjecatelji

Ministarstvo obrane izjavilo je kako su do kraja studenog 2017. čak 22 tvrtke pokazale interes za program Type 31e. Babcock predvodi konzorcij poznatiji pod imenom Team 31, koji čine Thales, BMT Defence Services, Harland and Wolff OMT te Ferguson Marine. Vezano uz navode o radnim mjestima iz Strategije, bitno je što članovi konzorcija imaju predstavništva širom Ujedinjenog Kraljevstva. Babcock je do objave Strategije promovirao dizajn fregate Arrowhead 120, dok je projektna kuća BMT isticala svoj dizajn Venator 110.

Zadnja vijest iz svibnja ove godine govori da su se tvrtke usuglasile da će predložiti dizajn Arrowhead 140, baziran na oblikovnom rješenju danskih fregata klase Iver Huitfeldt. Cammell Laird vodi konzorcij koji uključuje A&P Group te BAE Systems, koji, dakle, nije među nositeljima projekta. Ipak, ponuda se temelji na BAE-ovu oblikovnom rješenju koje će vjerojatno nositi ime Leander. BAE će osigurati i inženjerske kapacitete te ekspertizu na području borbenih sustava. Tvrtka specijalizirana za dizajn vojnih plovila, Steller Systems, kao kandidata za Type 31e predstavila je dizajn poznat kao Spartan. U svakom slučaju, odluka koja bi trebala biti donesena do kraja godine očekuje se s velikim nestrpljenjem.

Tankeri iz Južne Koreje

Kraljevska pomoćna flota (Royal Fleet Auxiliary – RFA) od 27. rujna prošle godine u operativnoj uporabi ima novi flotni tanker RFA “Tidespring”. Stigao je u Veliku Britaniju iz Južne Koreje, temeljem ugovora koji je Ministarstvo obrane 2012. potpisalo s brodograđevnim divom Daewoo Shipbuilding and Marine Engineering (DSME). Riječ je o gradnji i isporuci četiriju brodova (još stižu “Tiderace”, “Tidesurge” i “Tideforce”). Nova klasa tankera ima dvostruku oplatu trupa (za razliku od postojeće koja ima jednostruku), što je u skladu s najnovijim pravilima i smjernicama. Kao što je spomenuto u prvom dijelu teksta, niti jedno britansko brodogradilište nije uopće predalo ponudu za gradnju tih tankera (200 metara, 39 000 tona). Prijašnje je stajalište Vlade bilo da nema potrebe za razvojem i gradnjom tog tipa plovila u zemlji jer nisu specifična, kompleksna ili označena jednakim stupnjem tajnosti poput ratnih brodova. Međutim, ugovorom je predviđeno da se završni radovi prilagodbe i opremanja izvrše na Otoku.

Jaka konkurencija

Za potrebe RFA-a na redu je program nabave brodova za prijevoz čvrstih tereta (Fleet Solid Support – FSS), koji služe za opskrbu borbenih i drugih plovila hranom, streljivom i drugom čvrstom opremom. Trenutačno su u sastavu tri takva broda izgrađena u Velikoj Britaniji: RFA “Fort Austin”, RFA “Fort Rosalie” i RFA “Fort Victoria”. Potonji (203 m, 31 500 tona) ima i sposobnost dopune drugih plovila gorivom, a porinut je 1990. godine Prva dva broda u klasi prilično su stara, porinuta 1970-ih, a 2011. njihov je operativni vijek produljen do 2023., odnosno 2024. godine. Ugovor o gradnji triju novih brodova (tj. dvaju uz mogućnost još jednog; traži se 7000 m³ skladišnog prostora), iz programa FSS predmet je međunarodnog natječaja raspisanog u svibnju ove godine s donošenjem konačne odluke o graditelju početkom 2020. i predviđenim ulaskom u uporabu sredinom 2020-ih.

Program je uz Type 26 i Type 31e također istaknut u Strategiji, a računa se da će udio domaće industrije biti puno veći nego u programu nabave tankera. Budući da se završetkom gradnje obaju nosača klase Queen Elizabeth oslobađaju kapaciteti britanskih brodogradilišta za velike brodove, rastu izgledi da cjelokupna gradnja bude obavljena kod kuće. Bit će to novi veliki test za Strategiju i sve njezine predviđene dionike. Međutim, vijesti iz travnja ove godine potvrđuju da su, uz britanske, za posao vrijedan milijardu funti zainteresirane i tvrtke iz Njemačke, Italije, Nizozemske, Poljske, Južne Koreje i Španjolske.

Reakcije na Strategiju

Nakon objavljivanja Strategije slijedila je debata, koju je u svojem brifingu za zastupnike u Parlamentu sažela parlamentarna analitičarka za pitanja obrane Louisa Brooke-Holland, nekadašnja zaposlenica BBC-ja. Među ostalim, izražena je zabrinutost oko dugotrajnosti izrade same Strategije, kratkih terminskih rokova gradnje fregata Type 31e, načina optimizacije lanca opskrbe, posebno kad je riječ o korištenju britanskog čelika za gradnju.

Ponovljeno je da je trenutačna flota od 19 razarača i fregata više nego nedovoljna te su postavljeni upiti hoće li se gradnja fregata Type 26 zaista nastaviti i nakon 2030. godine kao što je sugerirano Strategijom. Naglašena je važnost izbjegavanja skupih promjena dizajna tijekom same gradnje plovila, kao i prekid svojevrsnog monopola koji su dosad imala pojedina brodogradilišta. Bilo je upita i oko izvoza, tj. je li mudro toliko se orijentirati na izvoz fregata Type 31e kad je svjetsko tržište fregata opće namjene već toliko konkurentno, a kritizirana je i niska cijena, uz tvrdnju da je 250 milijuna funti “(…) računovodstveni odgovor, a ne odgovor na vojne zahtjeve.” Zapovjednik mornarice admiral Sir Philip Jones argumentirao je kako Type 31e zapravo ukazuje na povratak uravnoteženijoj floti čiji će temelj biti Type 31e i Type 26: “Type 31e neće biti veliki ophodni brodovi ili korvete. Bit će ono što trebaju biti – prave fregate koje odražavaju standarde i tradiciju britanske Kraljevske ratne mornarice.”

Tusina zabrinutost

Međutim, čak i prije nego što je Strategija objavljena, pojavila su se pitanja o onome što mnogi očekuju da će biti ključno načelo nove politike: uvođenju konkurencije u vojnu brodogradnju, kojom već godinama dominira BAE Systems. Francis Tusa, urednik publikacije Defence Analysis, pokazao je iscrpnom studijom britanske brodogradnje od 1945. godine da su prethodni pokušaji jačanja konkurencije doveli do skupljih, a ne jeftinijih brodova.

Još gore: izrazito konkurentni natječaji za relativno mali broj brodova u Velikoj Britaniji zapravo su pridonijeli velikim problemima brodograditelja kao što su Swan Hunter i Cammell Laird. “Činjenica je da je zgodno imati raznoliku industriju, ali ona je istodobno i neprijatelj učinkovitosti,” zaključuje Tusa svoj izvještaj. Neki u privatnom sektoru brodograđevne industrije dijele njegovu zabrinutost, prije svega zbog dvaju prijedloga Sir Johna Parkera koje smatraju kontroverznim. Prvi je da bi Vlada trebala fiksirati proračun mornaričkih programa kako bi izbjegla skupa kašnjenja i eliminirala nesigurnost oko narudžbi, a drugi da treba podijeliti gradnju ratnih brodova između vojnih i komercijalnih brodogradilišta promjenom politike koja je stavila BAE Systems u poziciju monopolističkog dobavljača.

Vjesnik optimizma

Strategija je nedvojbeno svim dionicima vojnobrodograđevnog procesa na Otoku postavila visoke ciljeve. Njezine smjernice imaju izrazito pozitivan karakter, ali samo će vrijeme pokazati koliko su izvedive s obzirom na dugogodišnju tromost sustava nabave, gradnje i uvođenja novih klasa vojnih plovila. Općenito gledajući, Britanci s projektom Type 31e imaju veliku priliku za ponovno pozicioniranje na svjetskom brodograđevnom tržištu. Međutim, nedostaje im tzv. dokazani dizajn (proven design), koji imaju veliki svjetski konkurenti poput Njemačke (TKMS), Nizozemske (Damen Group) ili Francuske (Naval Group), jer su plovila te klase izgradili i integrirali ponajprije u sastave svojih mornarica, a pojedini i šire. Za Ujedinjeno Kraljevstvo presudan je čimbenik vrijeme. Nedavna pobjeda Type 26 na australskom natječaju vjesnik je novog, velikog optimizma na Otoku, ali ne ispunjava sve velike ambicije koje imaju Vlada i industrija.

Pripremila Maja PTIĆ GRŽELJ